Piše: Haris Sejdić
Zašto pišem ovu bilješku, nije mi namjera da morališem, pišem zato što je u našem gradu osvanula plakata da je projekcija toga filma dva dana sad u drugoj polovini mjeseca februara u kojem je gle čuda i taj novi moderni praznik “Dan zaljubljeni” (14.febraur) i zato što smo podložni pomama svih vrsta /nije nama važno koja je vrsta pomame u pitanju/.
A pišem i zbog ovog simpatičnog događaja. Jučer, nekako predvečer (18.02.2015.) zovnuo me prijatelj na kafu kući, i onako kako smo zajeno ulazili u kuću on sa vrata pita mlađeg sinčića, kojima ima tako jedno 7-8 godina, gdje je mama, kaže mu sinčić “otišla mama u kino sa ženama”, a onda pred nas izlazi i kćerkica od nekih desetak godina i kaže “aba otišla je mama da gleda film onaj pedeset nijansi, što svi sad gledaju”.
Sreća pa ja i nisam neki kahvedžija, a bilo je suhog mesa što posebno volim pa smo uspješno prebrodili “ovaj mali prijateljov kućni nesporazum”.
Prije, ima i dvije godine, u nekom od susjednih glavnih gradova, je li to bilo u Zagrebu ili Beogradu ne sjećam se tačno, u knjižari sam naletio na knjigu “Pedeset nijansi sive”, kao to je neki hit hitova i IN inova i najprodavaniji i najčitaniji roman i kako imam tu neku naviku da pratim šta je IN, ne moram da budem IN, važno je da sam u toku toga šta se smatra pod IN, kupim tu knjigu. Vrlo je moguće da sam čak bio među prvima koji je donio tu knjigu u BiH prevedenu na jezike koji se razumije ovdje kod nas u Bosni.
Uglavnom, prošlo je možda tri, četiri mjeseca kad je prava “pomama” krenula i kod nas, i to naročito kod mlađih čitalaca tačnije čitateljki.
Počeo sam ja to čitati ali. . .. stvarno nisam imao snage ni volje ni želje ni želudca da to čitanje dovedem do kraja, nego sam to tako napreskak pregledao i čitao i pomalo se čudio takvoj vrsti štiva, pogotovo što se tretira pod normalnim štivom i prodaje bez ikakve naznake (npr. zabranjeno za mlađe od 18. ili slično).
Bilo kako bilo nakon toga je izašla i druga knjiga pa i treći nastavak a ovdje kod su se još borili da dođu ili pročitaju i prvu tu knjigu. Šta ćeš valja biti IN i COOL, šta god to značilo. (npr. kod nas ovdje ima jedan lokalni političar koji je “cool “sa svojih pedeset i pet godina i onda tako piše djevojkama na FB i viber od sedamnaest, osamnest godina pitajući ih za kafu ili nudeći im sve jer . ..hm. .bolje da koja ostane, o tome ćemo neki naredni put).
“Pedeset nijansi sive” prva je knjiga iz trilogije koja prati vezu između mlade djevojke Anastasije Steele, i “moćnog” i isto tako mladog, ali očigledno emocionalno oštećenoga, “bogatog poslovnog čovjeka” Christiana Greya.
I kao i većina tih i takvih “romantičnih” knjiga, ova knjiga tretira i obrađuje uspone i padove te “dobre” i loše strane te ljubavne veze (ako se može to tako nazvati) i tog njihovog priličnog ludog i kompliciranog odnosa, uključujući njegove pokušaje da je zavede i odvede u krevet (usput da je sveže, udara, muči itd.).
Pitanje je ima li ičega normalnoga u zavođenju glavnog “junaka” kojem je jedini cilj u cijeloj priči da uvjeri mladu Anu da mu se priključi u sadomazohističkom robovanju seksu pri tome isprobavaći sve nemoguća i moguća pomagala i šta već ne.
Šta ova knjiga/knjige poručuju muškarcima, mladićima kako bi trebali tretirati svoje djevojke, buduće supruge i majke svoje djece?
Današnja omladina je preplavljena pornografskim i seksualno nasilnim materijalom i niko plaho ono nije nešto zabrinut zbog njihova uticaja na mlade? Nekad tek neki hodža sa minbera u hutbi to spomene, ali to se zaboravi i prije nego se izađe iz džamije.
Šta ova knjiga i njeni nastavci poručuju djevojkama, ženama, da li djevojke i žene koje zlostavljaju mladići/muškarci koji misle da je to normalno ponašanje – da li i one same misle da je to normalno i da će se to zlostavljanje na kraju ipak sretno završiti?
Eh, nakon knjige pojavio se i film. I masovno se ide gledati film. Jer važno je biti IN. Vidim po tome kako se slikaju karte sa kino projekcija i stavljaju na FB (jednu takvu sam i sam skinuo odnekud i postavio i jednu FB grupu pa je tako ispalo da sam išao, ali zapravo moj ekperiment je išao u pravcu provjere potencijlne pomame za filmom. I nažalost pomama postoji.
Film će se gledati kao što se čitala i knjiga, kao i mnoštvo knjiga koje su se pojavile nakon “Pedeset nijansi” a koje su u svojoj najavi imali na korici natpis nešto kao “šokantinije od pedeset nijansi” ili mnoštvo tektstova na portalima i časopisima poput “šta čitati poslije pedeset nijansi”.
Ili prodaja donjeg rublja je u Britaniji porasala pa tako prosječna žena sada umjesto 12 pari ima 34 para gaćica.
UMJESTO ZAKLJUČKA:
Rekao je Hazreti Omer r.a. :”Ne druži se sa grešnikom pa da upadneš u njegovo griješenje i ne otkrivaj mu svoje tajne. ..”
Haris Sejdić
zosradio.ba
