Bosanska kuhinja je čudo i ko god je probao nešto od jela sa ovih podneblja, bio je zatečen jednostavnošću i neponovljivošću ukusa.
Piše: Adis Hasaković
Bosanski kuhari skuhali su u Sarajevu najveću begovu čorbu na svijetu. Organizator ovog nesvakidašnjeg događaja koji će ući u historiju bosanske kuhinje je Udruženje kuhara u BiH, a koje je iskoristilo priliku da ovaj event smjesti u okviru WACS Konferencije (Svjetski savez kuhara).
Nešto slično desilo se prije 10 i po godina u Mostaru kada je u najvećoj džezvi na svijetu ispečeno i popijeno 660 litara bosanske kafe.
I jučer, i prije 10,5 godina jedan od aktera bila je bosanskohercegovačka prehrambena kompanija Vispak iz Visokog. Iz džezve je do sada bosansku kafu pilo više od pet miliona ljudi širom svijeta, od Kine, preko Turske, Evrope, pa do Latinske Amerike i Brazila. Gdje god je došla, ljudi su se ibretili, zanimali, pitali, otkud, kako, a kada bi probali kafu iz nje, tek im tada ništa više nije moglo biti jasno. Zar tako blag i ugodan napitak iz toliko velike naprave!?
Begova čorba se kuhala u loncu prečnika dva i po metra, jednog metra visine, sa zapreminom od 4.100 litara, što je bilo dovoljno za 15.000 porcija koje su se dijelile građanima Sarajeva i gostima, dok se velik dio donirao narodnim kuhinjama.
Recept za Guinnessovu begovu čorbu je 800 kilograma pilećeg mesa, 150 kilograma mrkve, 50 kilograma luka, pet kilograma bamije, 70 kilograma brašna, 15 kilograma peršuna, 75 litara ulja, 15 kilograma putera i pet kilograma začina. Po svoj prilici rekord sa begovom čorbom je oboren i ovaj događaj će zasigurno ući u jednu od najpopularnijih knjiga svjetskih atrakcija – Guinnessovu knjigu.
Podići interes za bosansku kuhinju
Čim prikačite diplomu, svi na svijetu, a rijetki su oni koji nisu čuli za ovu knjigu rekorda, baš po onoj marketinškoj AIDA metodi, obratit će pažnju (attention), pobuditi interes (interest), izazvati želju (desire), i na kraju potaći na akciju – kupovinu (action) za bosansku kuhinju, Bosnu i Hercegovinu i vrijedne ljude koji rade takve stvari. Baš tako. Nema nama danas prolaza nigdje bez ovoga. Nije dovoljno samo roditi se.
Ako su sve pite pitice, a burek pitac, onda bi sve čorbe mogle biti čorbice, a samo begova čorba.
Čak su i bogate Arape već odavno počeli tjerati u najbolje škole. Ono što je njima nafta u smislu izvora bogatstva, nama je na ovim prostorima naše kulturno-povijesno naslijeđe i ljepota u kojoj sve to imamo.
Doduše, sve nam je to samo “mrtvi kapital” pa i smetnja, ako ne počnemo mijenjati svijest i navike.
Vratimo se čorbi. Znao je beg šta valja. Ako su sve pite pitice, a burek pitac, onda bi sve čorbe mogle biti čorbice, a samo begova čorba.
Vjerovatno ne postoji Bosanac i Hercegovac koji je nije makar jednom probao, uživajući u jednostavnom, a ipak nekako posebnom jelu. Piletina, mrkva, peršun, celer, bamija, riža, limun, mileram, žumanjci, biber i so! To bi, sa dubokim poštovanjem i uvažavanjem kuharske kreativnosti svakog od vas, bila begova čorba.
Kako? Ukratko, mi ćemo se držati sada već antologijskog Lakišićevog ”Bosanskog kuhara”: kokošije meso oprati, staviti u hladnu vodu, očistiti povrće (mrkvu, peršun i celer) i sve staviti da se kuha, uz dodatak soli. Skuhano meso izvaditi iz posude, a supu procijediti. Povrće isjeći na kockice. Kokošije meso očistiti od kostiju i isjeći na kockice. Zatim u sve (meso, povrće i supu) dodati odvojeno kuhanu rižu i bamiju. Sve ponovo prokuhati i sa dodatkom limunove kiseline i soli poboljšati ukus. Prije serviranja dodati čorbi izmiješan žumanjak i mileram.
Bezimeni beg postao slavan
Služila se i služi u posebnim prilikama, u vrijeme svečanosti i blagdana, kad bi došli gosti, dragi nam i posebno važni. Bezimeni beg, po kojem ova čorba dobi ime, ni slutio nije da će postati toliko poznat i da ćemo ga se rado sjećati svaki put kada nam se kutlačom sipa u tanjir jelo na koje smo navikli i bez kojeg teško da možemo zamisliti svečarski, a sve češće i sasvim običan ručak sa dobrim i dragim nam ljudima.
Već su počela “lobiranja” šta izabrati od toliko fascinantnih poslastica i zahlada kojima se veselimo svaki dan.
Ova je čorba vrijedila i vrijedi za afrodizijak. Gusta i snažna, istodobno probavna i lagana, begova čorba je stoljećima mirisala i mamila, pozivajući umjesto domaćice, na pranje ruku i okupljanje oko ručka, tog centralnog događaja, kada se svi mi nalazimo samo s jednim ciljem, uživati u lijepim i dozvoljenim nam jelima.
Vispaku je ovo nakon najveće džezve na svijetu, drugi po redu Guinnessov rekord.
Na upit novinara sam kazao da ćemo sljedeći put, ako Bog da, napraviti nešto slatko. I, već su počela “lobiranja” šta izabrati od toliko fascinantnih poslastica i zahlada kojima se veselimo svaki dan.
Bosanska kuhinja je čudo, a begova čorba jedno od najpoznatijih delikatesa. Najbolji promotor ljepote ukusa bosanske kuhinje su kuhari. Od sada ćemo svi zajedno i na ovaj način približiti bosansku kuhinju sladokuscima širom svijeta kao zanimljiv i samo Bosancima i Hercegovcima osoben jednostavan spoj Istoka i Zapada, kontinentalnog i mediteranskog, tradicionalnog i modernog.
Ko god je probao nešto od jela sa ovih podneblja, bio je zatečen jednostavnošću i neponovljivošću ukusa. Koliko tako ukusnih i zanimljivih jela, pića, ali i drugih nesvakidašnjih “momenata” iz bogate riznice naslijeđa baštinimo danas i ovdje, a da o njima još nismo počeli razmišljati kao pokretačima razvoja.
Svi ljudi na svijetu žele doživjeti nešto novo, a kod nas je “novog” napretek. Šanse malih i jesu u toj nekakvoj tromosti velikih. Zato počnimo konačno “slati djecu u školu”, kako bi i mi jednog dana naučili posmatrati svijet oko sebe, i sebe u svijetu. Neki od nas su to već počeli raditi. Zato su i uspješni.
