Čudo bosanskog biznisa ili tamo gdje Kinezi ne uspijevaju
TEŠANJSKI VALJAK NE
MOŽE SE ZAUSTAVITI
Kada bi ga ekskomunicirali
iz BiH i ogradili bodljikavom žicom,
ovaj bi grad opet mogao funkcionirati. Kao nezavisna država. Židovska. A sve
muslimani, koji poslovni uspjeh duguju ustaškoj prošlosti. Danas pozivaju Srbe
i prizivaju Ruse, a usvajaju američke standarde. Brend je rođen: „Tešanj“.
Piše: Hajrudin Redžović (preneseno iz
magazina „Dani“)
Čovjek se
zove Senad Brka. Ne pripada nikakvom lobiju. Pogotovo ne tešanjskom. Nije ni u
jednoj partiji. Nije ničiji. A predsjednik je Udruge privrednika Biznis-centar
Jelah-Tešanj. Volonter. Vlastiti biznis napravio je bez političke asistencije. Ima
48 godina i za sebe kaže da pripada kosmopolitskoj, a ne nacionalističkoj
generaciji. Namrgođen i extra-korpulentne pojave, predsjednik vozi novog audija
A6, crnog naravno – i opasno se naljuti kada ga neko nazove tajkunom.
A svima bi bilo dobro
Zove me
tajkun u utorak, petog maja: „Čuj… Sad sam na capital.ba pročitao vijest da
privrednici u Republici Srpskoj nisu zadovoljni poslovnim ambijentom i da bi
možda preselili biznis u Federaciju. Razmišljao sam nešto… Nas su svrstali u
zonu poslovne izvrsnosti, imamo 23 kompanije od top 100 u državi, a nalazimo se
na zgodnom mjestu – na međuentitetskoj liniji. Službeno bi ih pozvao da dođu u
Tešanj i omogućili bi im sve pogodnosti. Ne šalim se i mrtav sam ozbiljan. Ti
si dugo u svom poslu, imaš li kakvu novinsku agenciju da ih javno pozovemo?“
Dobrodošao,
predsjedniče! Bravo! To je prilično oštroumno za jednog diplomiranog inženjera
organizacije rada, i još tajkuna, rekao sam mu u šali. Čak i da je (samo) spin: iz bilo čije PR radionice da je
izašlo – genijalan je to uradak! „Znam ja da bi ovaj potez imao i svoje
rizike“, oprezan je Brka, „jer će se
potegnuti kontraargumenti, tj.
mudžahedini, vehabije, mrski Turci… ali sve je to šuplja i brzo bi ispuhalo, i svi bi, na kraju, imali daleko više koristi
nego štete. I jedni i drugi“. Brka je zaboravio još jednu prijetnju eventualnoj
srpskoj ekonomskoj invaziji: predsjednika SDA u Tešnju i vječnu baba-rogu – opakog
Šemsudina Mehmedovića. No, njega bi njegovi PR agenti koje je angažirao za
kandidaturu za predsjednika SDA BiH, vjerovatno savjetovali da je najpametnije
da ovaj put – odstupi. Ne mora se u sve miješati.
Senad Brka
je kasnije nazvao i kazao mi da ipak sve
zaboravim: „Analizirao sam i zaključio da bi se na kraju sve shvatilo kao
teorija zavjere, a nas bi najvjerovatnije optužili da na ovaj način uvodimo
neki novi unitarizam.“ Šteta. A možda je
trebalo imati samo malo više hrabrosti. Jer je to, dakle, luda ideja. Čitaj:
genijalna.
Ali, nije to
sve. Ima u Tešnju još zanimljivih ideja. Kao, naprimjer, ona „da se ne treba
okretati samo jednoj strani, zaboravljate Ruse“. Autor ovog neustrašivog
prijedloga nije bilo ko. On je jedan od suvlasnika vodeće naftne grupacije u
BiH koja pravi 750 miliona KM prometa godišnje. Izudin Ahmetlić. Glavom i
bradom. Jedan od prvih ljudi HIFA GROUP-a izjavio je to prije nekoliko godina u
Tešnju na jednom druženju sa bh. političkom i akademskom kremom, a prisutna je
bila i uvažena profesorica sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, dr. Azra Hadžiahmetović.
Svi prisutni su zapamtili da je Ahmetlić rekao tada da će se i drugi i drugačiji kapital i pristup pojaviti. Neki su bili zaokupirani
poslovnom ekspanzijom zemalja „ trećeg svijeta“ , a
Ruske kompanije su svoj prodor
tražile kroz Balkan, pa čak i do Beča. A što se tiče BIH?
„I vidite
li stanje na terenu? Danas ovdje imamo iste te kompanije koje su kupile
rafinerije u zemlji i okruženju, i sviđalo se to nekome ili ne, to je trenutno
faktor. Velike emocije u biznisu nisu poželjne. Pogrešan je generalno i
negativistički odnos prema bilo kome ko ulazi na tržište , u našem slučaju i
Rafineriji Bosanski Brod. Jer, otvaranjem BiH prema većem broju partnera koji
snabdjevaju naftno tržište, samo mogu profitirati i privreda i stanovništvo.
Zapravo je tržište BiH najprokrvljenije energetsko tržište, izuzimajući plin:
ovdje dolazi nafta i iz MOL-a, i iz Srbije, i iz Hrvatske, a preko Jadrana i iz
EU. To je borba za feninge! To je nemilosrdna borba! A mi hoćemo to ! Jer je to
tržišna ekonomija. Zato nam Europljani ne zamjeraju stav
zasnovan na baš toj tržišnoj ekonomiji, a Europa neće protiv sebe, neće
protiv tržišta. Ali, u kojem god se smjeru globalna
energetska utakmica bude odvijala, valovi će uvijek ići preko Balkana“,
objašnjava Ahmetlić.
Kako HIFA
uopće uspijeva na bh. tržištu pored recimo tako intenzivnih ekonomija i
giganata, pitanje je sad? „Naravno da ti
neću reći, ali samo treba da znaš da se velike ribe ne snalaze baš najbolje u
maloj vodi – uprkos tome što velike jedu male. I, male ribe su brže, zar ne“,
mudar je Izudin Ahmetlić.
„Ali, pusti
globalnu ekonomiju, tebe interesira Tešanj. Znaš šta ću ti reći… Tešanj je
sad u najgoroj situaciji – u odnosu na budućnost. Garantiram ti da će svake
godine, u svakom pogledu, biti sve bolji! Uspjeh je, prije svega, to sam rekao
i Visokom predstavniku Inzku – u ljudima, a zatim u bankarskom sektoru i
administrativnom aparatu. Pa, mi imamo daleko najmanje administrativnih radnika
po glavi stanovnika. Ovo umijeće treba prenijeti i na druge. Šta misliš, zašto
su načelnici nekih gradova u BIH slali svoje delegacije službenika u Tešanj ?
Da prepisuju! I da nauče. Zasad je to besplatno, ali ubuduće – ko zna…“, šali
se Ahmetlić koji je, inače, sve moguće banke doveo u Tešanj.
Ekonomske migracije
Izudin Ahmetlić
tvrdi da se ovaj tešanjski valjak ne može zaustaviti, jer mu je pogon
isključivo na tršišnim principima. „Politika se ovdje ne miješa, i pomogla nam
je time što nas nije zaustavljala, kaže Ahmetlić. Privreda je, ustvari,
nadjačala politiku koja izvlači benefite osluškujući bilo privrede. To i jeste
budućnost ove države: da je politika servis privrede, a privreda mora puniti
budžet. I, ovo mora biti prioritet – bez korupcije, molim“.
Ovaj čovjek
podsjeća da se u Tešnju „može napraviti šta god poželiš“, da ima šest
proizvođača mineralnih voda koje su osvajale medalje za kvalitet u Americi, a
da je glavna deviza ovdašnjih biznismena postala: IZVOZ ŽIVOT ZNAČI. On kaže da
je BiH osvojena, i da je sljedeći korak Srbija, Hrvatska, Slovenija… „Zato
sam ja već najavio Tuzlanskom aerodromu da se pripremi i da obezbijedi
„tupoljev“ za izvoz – mesa!“
A meso, i to
pileće, izvoziće tešanjska mesna industrija „Madi“, koja inače realizira
trenutno najveću investiciju u regiji – najveću klaonicu peradi na Balkanu sa kapacitetom
6000 jedinica po satu. Maid Jabandžić je tridesettrogodišnji suvlasnik i
direktor prodaje ove kompanije. Kaže da se u njegovoj firmi, a i Tešnju inače,
događa „američki model“: „Radi se o tome da se u Tešanj doseljavaju čitave
porodice iz cijele BiH, čak i iz Sarajeva. To su ekonomske migracije, ljudi idu
za plaćenijim poslom i boljim životom – kao kad se u Americi cijele porodice
preseljavaju radi boljih ambijentalnih
uslova i visih primanja. Ja sam lično ponosan što su „Madi“ i Tešanj bolje mjesto za posao i
život“. Pitam Maida – da li u biznisu biti iz Tešnja, znači biti frajer? „Haha,
pa malo je to prepotentno…No, regionalna prepoznatljivost u biznisu na Zapadu
nije ništa novo. Kada sam bio u Salzburgu na poslovnim razgovorima, moj domaćin
me je sa dubokim naklonom upoznao sa jednim menadžerom iz Štutgarta. U toku
razgovora mi je nekoliko puta naglašavao da je čovjek iz Štutgarta, ali meni
ništa nije bilo jasno, pa sam ga pitao o čemu se radi. Objasnio mi je da
poslovni ljudi koji su rođeni ili žive u Štutgartu – imaju daleko veći nos za
biznis od bilo koga u Europskoj uniji. Možda stvarno i jesu najveći frajeri u
poslu. Tako je, nadam se, i sa Tešnjacima“.
Sada bi
ovdje trebalo nešto napisati o grupaciji „AS“ iz Jelaha koja zapošljava 2.900 ljudi…
Ali šta reći nakon onog performansa koji je glumac Enis Bešlagić (opet – iz
Tešnja!), napravio sa direktorom Rusmirom Hrvićem? Suljo Hrvić, vlasnik
grupacije „AS“, prvi je u ovoj državi kupio jednu stranu firmu, turski „Kent“.
Vlasnik je „Vispaka“, „Klasa“, a ima ga i u tekstilnoj industriji gdje radi za
svjetski poznate brendove. Kada je prije nekoliko godina Sulejman Hrvić,
odnosno „AS“, privatizirao sarajevski „Klas“, pšenica je u tu firmu
transportovana malim kamionima. Danas se pšenica doprema – kompozicijama
vozova!
Kome,
konačno, Tešnjaci danas treba da zahvale na vlastitoj ekonomskoj reputaciji?
Ustašama! Vjerovali ili ne! Ovaj grad je u Drugom svjetskom ratu bio stolni
grad ustaškog doglavnika Ademage Mešića. Kada je rat završen, komunisti su, očekivano,
Tešanj stavili na crnu listu i nisu dali da se u tom gradu napravi bilo kakva
veća fabrika. I ne samo zbog toga – tu su se pojavili i opasni „mladi muslimani“. To znači da su
Tešnjaci nakon 1945. naprasno ostali prepušteni sami sebi. Onda romantični odgovor
„Tito nas nije volio“, koji dobijete kada voditeljicu BBI banke u Tešnju
Džanu….upitate „zašto Tešnjaci uspijevaju“ – postaje potpuno razumljiv. Kao
nekada američki doseljenici, Tešnjaci su morali krenuti od nule. Ne nažalost,
već srećom!
Faktor je X, nepoznat
„Kad neće
brdo Muhamedu, hoće Muhamed brdu“. Kada je, naime, poslije Drugog svjetskog
rata njegovoj begovskoj familiji država oduzela gotovo svu imovinu, i kada mu
je 1948. godine od posljedica komunističke torture umro otac Zeirbeg – malom
Muhamedu Đonlagiću iz Jelaha majka je kazala: „Sam si na ovome svijetu. Niko ti
pomoći neće – pa ni ja!“ Mada je imao
samo šest godina, taj savjet nikada nije zaboravio. Jer, „filozofija“ njegove
majke polučila je vrlo opipljiv rezultat: Muhamed Đonlagić – Džo (73) danas ima izgrađenu zavidnu poslovnu imperiju. I to
uprkos činjenici da protiv države, SDA zapravo, decenijama vodi
imovinsko-pravni rat.
Tešnjaci su,
o tome se ovdje radi, bili osuđeni na prokletstvo da se uvijek moraju boriti
sami. Zapravo je to njihova sreća. To je, konačno, pokazao i posljednji rat
kada je Tešanj bukvalno funkcionirao kao samostalna država (a nije bilo
nikakvih autonomaša, pogotovo ne Fikretovih). Čak je tokom devetomjesečne vojne
opsade ovaj grad imao i profesionalnu ratnu jedinicu, u narodu nazvanu
„plaćenicima“. A kako se odnose prema novcu – pravi su Židovi!
Pošto se u
ovome tekstu pominju teške riječi, kao što su „tešanjski lobi“, „ustaše“,
„mladi muslimani“, itd. – neko bi mogao pomisliti da u Tešnju žive pravi
muslimanski radikali, ili (ako ćemo, nedajbože, biti u glupavom trendu)
pritajeni teroristi. Možda ćete, zapravo, zaključiti kako SDA stoji iza ovog
privrednog čuda. I – pogrešno ćete zaključiti. Jer, mada ova muslimanska
partija tradicionalno pobjeđuje u ovoj lokalnoj izbornoj jedinici – prava je
istina da se veliki biznis pravi na području Jelaha. Ovo tešanjsko prigradsko
naselje je „država u (tešanjskoj) državi“ koja se godinama bori za
„nezavisnost“ i formiranje posebne općine. A u Jelahu tradicionalo pobjeđuje –
SDP! Opet „mrski komunisti“! Ali, nisu Jelah i Tešanj ni komunistička čeda. O
čemu se, onda, ovdje radi? Senad Brka kaže da se ne šalim i da slučajno ne
napišem da Tešnjaci imaju neke posebne gene. „Mogu ljudi pomisliti da smo se
ufurali i da smo pristalice nekih fašističkih ideja o kojekakvim nadrasama“,
komičan je Brka, „a biznis, to valjda svi znaju, ne trpi nacionalne i slične
prefikse“. De nas, onda, prosvijetli…
„Mnogi su
me, čak i iz nekih stranih organizacija, pitali šta to mi u Tešnju imamo.
Odgovor je samo jedan: X faktor! I tu je tačka. Nema daljeg objašnjenja. Ne
možeš objasniti taj faktor kad je on „X“, tj. kad je nepoznat“, održa mi
predavanje predsjednik Udruge jelaško-tešanjskih privrednika Senad Brka, dipl.
ing. On kaže da su Tešnjaci na najboljem putu da ime „Tešanj“ promoviraju u
brend. Kojeg žele – prodavati! „Već imamo banke koje su se javile da nam tri
godine sponzoriraju udruženje!“, kaže Brka.
„Pazi sad
najvećeg problema… Natalitet! Za 10 godina ostaćemo bez radne snage! Dobro je
da država subvencionira poljoprivredu i izvoznike, ali još je mudrije da se
daju subvencije porodiljama. Tu ne treba biti skroman!“, poentira na kraju
Brka.
(A ima li
ovaj raj na zemlji drugu stranu medalje, sigurno se pitate na kraju. Ima. Ali
je još uvijek niko nije vidio. Nema svjedoka. Sve je neviđeno. I ovo što ste
pročitali. Jer je to, ustvari, prilog za sinopsis za dokumentarni film.)
(Tekst nastao u saradnji s Omega produkcijom)
P.S. Ovaj
Brka je izgleda baš neki kreativan tajkun. Kaže da će udruga na čijem je čelu
skovati novi izričaj: „tešanjština“! „Slobodno objavi da će za pet godina na
Wikipedii pisati: Tešanjština: Ime za
poslovnu filozofiju u kojoj se uspijeva na nezavisan način, samostalno, bez
vanjskih faktora i pomoći države. Ovaj fenomen najbolje opisuje mačka koja se
uvijek dočeka na noge. Uspjeh malih uprkos globalizaciji. „X faktor“ u biznisu.
Tešanjština sjedinjuje osobine poslovnog Nijemca iz Štutgarta, fleksibilnog Amerikanca, i lukavog Židova. Tri u jedan“
Među „top 100“ kompanija u BiH čak 23
iz Tešnja!
Među 100
najvećih kompanija u Bosni i Hercegovini po prometu, izvozu i investicijama, a
po izboru Poslovnih novina, u prošloj godini našle su se čak 23 kompanije iz
Tešnja. U prošloj su godini investirale
oko 24 miliona KM u nove pogone i opremu, a najznačajnije akvizicije izvršile
su Hifa Group koja je kupila prehrambenu industriju Bosanka Doboj (RS), i AS
Group kupovinom sarajevskog Klasa.
Prema
istrazivanju agencije Global Market Solution o tome koliko bh. građani poznaju
domaće proizvođače, te koje proizvode najčešće konzumiraju – pokazalo je,
između ostalog, da su od „top 5“, dva branda AS GROUP (sjedište: Jelah –
Tešanj), Vispak i Klas, ocijenjeni kao
prepoznatljivi i kvalitetni.
U Kinu – izvoze
Tešanjska je
privreda u prošloj godini na tržišta 60 zemalja izvezla roba u vrijednosti 350
miliona KM. Top pet izvoznih tržišta su: Njemačka (116 miliona), Italija (59
miliona), Slovenija (30 miliona) i Hrvatska (22 miliona). Slijede ih Češka,
Holandija, Slovačka, Srbija i Turska. Rusija je na 11. mjestu, Kosovo na 14.,
dok je Kina u koju su Tešnjaci prošle godine izvezli 1,2 miliona KM – na 20.
mjestu. Čak se izvozilo i na tržište Ukrajine (705.000 KM), uprkos vanrednim
okolnostima u toj državi. Najviše se izvoze dijelovi i pribor za motorna
vozila, nafta i derivati, tekstilni proizvodi, metaloprerađivački i
drvoprerađivački proizvodi, te prehrambeni i hemijski proizvodi.
BEAR
Prema
ocjenama specijaliziranog časopisa za izravna strana ulaganja, FDI Magazine
(Financial Times Group) područje BEAR-a svrstano je u ‘Top 10′ južnoeuropskih
regija u kategoriji najboljih europskih investicijskih lokacija prema
troškovnoj učinkovitosti investicije u sklopu natječaja Europski gradovi i
regije budućnosti za 2014/2015. godinu. BEAR (Business Excellence Area) je
područje poslovne izvrsnosti i predstavlja razvojnu inicijativu općina Tešanj,
Teslić i Žepče. Inače, Udruga privrednika Biznis-centar Jelah-Tešanj jedan je
od četiri implementatora COBEAR projekta podrške lokalnom ekonomskom razvoju
Delegacije EU u BiH. Ova Udruga, osim toga, vrlo efikasno sarađuje sa
USAID-Sida na implementaciji GOLD projekta – idejni projekat toplifikacije
općine Tešanj obnovljivim vidovima energije.
“Ovo su
izazovna vremena za direktne strane investicije (FDI) u Europi. Sa usporenim
rastom u mnogim velikim gospodarstvima i nastavkom prošlogodišnje krize u euro
zoni, prilivi u regiju s se znatno smanjili. Stoga je od ključnog značaja za
europske gradove i regije da zauzmu proaktivan stav prema promociji direktnih
stranih investicija (FDI) i osiguraju što veću konkurentnost investicijskih
okruženja. Naša rangiranja prepoznaju lokacije koje čine upravo to, i ističu
odgovarajuće prednosti gradova i regija svih veličina širom Europe”,
izjavila je Courtney Fingar, glavni urednik FDI Magazina.
Kazna zbog prekomjernog investiranja
i zapošljavanja!
Kada je
kompanija Madi privatizirala Veterinatsku stanicu u Tešnju, prema kupoprodajnom
ugovoru bila je dužna obavezno investirati 200 hiljada maraka i zaposliti dva
veterinara. Madi je zaposlio 10 radnika i investirao dva miliona – i od
inspekcije zaradio kaznu od 35 hiljada KM zbog nepoštivanja ugovora sa
agencijom za privatizaciju! Na kraju su se inspektori sjetili da to nema veze s
mozgom i povukli su kaznu.
Ko je bio Ademaga Mešić?
Ademaga
Mešić je bio netipični ustaša. Pomagao je partizane i štitio Srbe. Jedini je
„okupatorski dužnosnik“ kome su Srbi na suđenju svjedočili u njegovu korist.
Ovo nećete naći na internetu, već u knjizi, tj. magistarskom radu Sakiba
Kurtića „Ademaga Mešić u svom vremenu“. Kada su mr. Sakiba Kurtića na odbrani
magistarskog rada na FPN-u u Sarajevu profesori Esad Zgodić i Safet Halilović
na kraju upitali – da li je Ademaga bio fašista ili antifašista, odgovorio je:
antifašista. Sakib Kurtć promoviran je u magistra sa najvišom ocjenom.
