Četvrt vijeka je od osnivanja vodeće stranke u BiH i vodeće stranke u Bošnjaka, Stranke demokratske akcije (SDA). Za 25. godišnjicu njenog osnivanja 26. Maja ove godine zakan je šesti (6) redovni Kongres SDA BiH.
U ovo predkongresno vrijeme najveće i najjače bošnjačke stranke po društvenim mrežama, portalima i drugim medijima ali u kuloarima se raspravlja treba li ili ne treba Bakir Izetbegović biti na čelu SDA BiH.
Teza koja se najčešće koristi je da nije omiljen u narodu i da bi na njegovo mjesto trebao doći neko koga narod voli. Neko iz naroda. Naravno, postoji i niz drugih argumenata bolje rečeno kvazi argumenata kojima se potkrepljuju te tvrdnje. Međutim, ono što se gubi iz vida, slučajno ili ne, a to je činjenica da smo prije par mjeseci imali Opće izbore 2014. u BiH i da je upravo na tim izborima Bakir Izetbegović u konkurenciji od deset kandidata (nikad većoj otkako se provode izbori u Dejtonskoj BiH) kao kandidat SDA BiH izabran za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjačkog naroda.
Prije toga ne treba zaboraviti istaknuti jednu krupnu činjenicu, a to je pobjeda Bakira Izetbegovića za Bošnjačkog člana predsjedništva 2010. godine koja je ostavila tada SDA u vlasti. Jer je ta činjenica ili možda neko više voli riječ „sitnica“ tada opredijelila SDP i Zlatka Lagumdžiju da prave koaliciju sa SDA. Upravo je Bakir imao snage da tada izađe na megdan Harisu Silajdžiću i Fahrudinu Radončiću i ostvari pobjedu.
Imajući u vidu da je SDA znatno popravila svoj izborni rezultat na zadnjim izborima u odnosu na 2010. godinu, sasvim je normalno, logično i opravdano da upravo Bakir kao zamjenik predsjednika SDA, a nakon smrti rahmetli Tihića suštinski lider SDAi najzaslužniji za izborni rezultat i pobjedu bude na čelu te stranke naredne četiri godine.
Kao Bošnjak, kao državljanin BiH, kao Tešnjak, smatram da je Bakir Izetbegović u ovom trenutku najbolje rješenje za lidera SDA. Svako drugo rješenje bi dovelo ne samo do slabljenja SDA BiH nego i do dodatnih narušavanja ionako loših međunacionacionalnih odnosa u BiH. I to su vidjeli i drugi istaknuti članovi rukovodstva SDA poput Osmanovića, Džaferovića, Genjca i td…i nisu se kandidovali za izbor na lidersko mjesto ove stranke. Ne treba gubiti iz vida i to je SDA po pravilu nakon održanog Kongresa ostvarila slabiji izborni rezultat upravo zbog podijela koje su nastajale na Kongresu.Tako npr. je SDA na lokalnim izborima 2004. godine pokazala da je najjača stranka u BiH, a onda je 2005.godine uslijedio Kongres i umanjio snagu SDA ali i rezultat na izborima 2006. Lokalni izbori su 2008. godine ponovo pokazali da je SDA najjača stranka, ali je Kongres 2009. godine podijelio snagu i to se odrazilo na rezultatu na izborima 2010. godine.
Sasvim je normalno a i praksa je u svijetu da lider vodeće stranke bude na čelu države ili vlade. Tako je npr. u Crnoj Gori, premijer ujedno i predsjednik vladajućeg DPS-a. U Hrvatskoj je premijer Vlade ujedno i lider SDP-a, u Srbiji je premijer Vlade ujedno i lider SNS-a. S obzirom na komplicirano ustrojstvo države BiH i izbore koji se provde u BiH normalno je da izabrani član predsjedništva bude lider u svojoj stranci (tako je i u HDZ-u, tako i u PDP-u, ali tako je i u manjem BH entitetu gdje je predsjednik tog entiteta ujedno i lider svoga SNSD-a).
Naravno da delegati na Kongresu su ti koji će se na kraju odlučiti ko će biti novi lider SDA BiH, ali ja želim javno i jasno da kažem za koga sam i koga podržavam, pri tome posebno naglašavajući da sam iz Tešnja.
Haris Sejdić
Tešanj
