Zahvaljujući timu vrhunskih doktora i pratećeg osoblja Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), 28-godišnjoj Tešanjki Mariji Barić, kojoj je tokom rada mlin za žito otkinuo desnu ruku do ramena, poslije šestočasovne operacije uspješno je replantirana ruka. Pacijentica je trenutno smještena na Kliniku za rekonstruktivnu i plastičnu hirurgiju i u stabilnom je stanju.
Pet ključnih sati
Iza ovog kompleksnog i nesvakidašnjeg medicinskog poduhvata čak i za najpoznatije klinike na Zapadu, stajali su veliki tim domaćih stručnjaka i nevjerovatna oganizacija, što je u konačnici rezultiralo uspješnom replantacijom.
Kako za magazin Start BiH pojašnjava član tima prim. dr. Alemko Čvorak, kod ovako teških povreda postoji vremenski prozor od pet sati u kojem se cirkulacija mora pustiti kroz presječeni ekstremitet zbog mišića koji bi u suprotnom mogli prestati funkcionisati.
S obzirom da se nesreća dogodila u Tešnju, organizacija je morala biti besprijekorna. Instrukcije za pripremu i transport otkinute ruke su date kolegama u Tešnju, dok je na KCUS-u u Sarajevu u najkraćem roku sastavljen i pripremljen stručni tim.
– Ortoped prof. dr. Biščević je uradio vrlo važan prvi dio zahvata koji je kratko trajao. On je uradio stabilizaciju koštanog sistema, a mi smo poslije uspostavili cirkulaciju i ruka je dobila krv. Onda smo pristupili šivanju elemenata, presječenih nerava, mišića, tetiva, rekonstrukciji kože i to sada izgleda dosta dobro. Mi se nadamo da neće biti komplikacija, koje se uvijek mogu desiti, i moramo sačekati naredne tri, četiri sedmice da vidimo ishod operacije – ukratko dr. Čvorak sumira tok operacije i buduće prognoze.
Oporavak će, kaže dr. Čvorak, biti dugotrajan jer nervima trebaju mjeseci ili godina-dvije da se ekstremitet vrati u funkciju, a potom dodaje da je trenutno najvažnije da je ekstremitet preživio, što za sada pokazuju svi parametri.
Kako nam dalje pojašnjava, problem s ovom povredom je što je nanesena tupim predmetom, što je znatno teže nego u situacijama kada je u pitanju oštar predmet koji presiječe ekstremitet na dva dijela. Stoga je u ovom slučaju bilo puno devastirajućeg tkiva, zbog čega se ruka morala skratiti za pet centimetara da bi se došlo do dijelova tkiva koji su vitalni i zdravi.
– Vrlo je važna priprema koju su uradili u Tešnju. Ekstremitet je dobro transportovan, hirurg koji je tamo zbrinjavao nije napravio dodatnu štetu podvezivanjem krvnih sudova već je sve bilo profesionalno urađeno. Što se tiče prognoza, djevojka je pušač što joj ne ide u prilog, ali joj ide u prilog što je mlada i što je operacija urađena u okviru vremenskog prozora. Što se tiče eventualnih komplikacija, to je jako teško predvidjeti. Statistika je tu vrlo nezahvalna – kaže Čvorak.
Uradili nemoguće
Velika odgovornost tokom operacije je bila i na dva mlada specijalizanta, dr. Goranu Obradoviću i dr. Adnanu Zeći, koji su na Plastičnoj hirurgiji od 2009. godine.
– Sve je dobro prošlo, ali je rano još uvijek davati neke prognoze. Pacijentica je, naravno, primljena kao hitan slučaj, a ruka je donesena sa pacijenticom. Naša velika ekipa sa plastične hirurgije, zajedno sa ortopedom, praktično svi koji su bili u Sarajevu, skupili su se jer je u pitanju bio veliki izazov. I u regionu su ovakve povrede jako rijetke. Ovo nam je bila prva operacija na ovom nivou. Do sada smo imali operacije na nižim dijelovima, kao što su prsti i slično, ali ovo je bila čitava ruka, malo niže od ramenog zgloba. Operacija je dobro prošla, naročito je bitna vaskularizacija, arterije, krvni sudovi, nervi… Naravno i sve ostalo je dobro urađeno – kaže dr. Zećo, koji je sa kolegom dr. Obradovićem u dva navrata bio na edukaciji u Sloveniji, gdje su im tamošenje kolege, kakao ističe, nesebično prenijele znanje iz mikrohirurgije.
I dr. Obradović potvrđuje da je destrukcija tkiva bila velika, ali da je uprkos svemu operacija urađena jako dobro.
– Što se tiče lumena samih krvnih sudova to je jednostavnije nego što smo radili do sada, mislim na prste, šaku… Međutim. puno je zahtjevnije sa funkcionalnog stanovišta. Nadlakatica kod pacijentice je bukvalno destruisana, upropaštena i da bi ona funkcionisala trebat će naknadno, kroz nekoliko mjeseci, raditi funkcionalni transfer mišića. Ne znam da li je to iko kod nas radio poslije rata, jedino možda prije prof. Ninković. To znači da se uzme mišić sa noge, prebaci na nadlakticu sa svojim krvnim sudovima, gore se nađe odgovarajući nerv sa prsnog mišića, dio tog nerva se prebaci na ovaj mišić nakon čega pacijentica uči novu kontrakciju – kaže dr. Obradović.
Kada je u pitanju buduća funkcionalnost replantirane ruke, on pojašnjava očekivane procese.
– Nervi koje smo mi spajali prerastaju milimetar na dan, što znači da će kod ove pacijentice trebati 150-250 dana da dođu do mišića da bi proradila podlaktica. Šaka neće nikada imati mogućnost za neke fine pokrete poput sviranja klavira, ali bi trebala imati funkcionalnost za neke svakodnevne aktivnosti. Kao što sam rekao i pacijentici, ovo je jako dobar početak jednog dugog procesa jer će tu biti još operacija, fizikalnih terapija koje će potrajati da bi došla do funkcionalne šake – kaže dr. Obradović i dodaje da je čak i nakon običnih lomova ruke potrebna višemjesečna fizikalna terapija.
Članovi tima
Složenu operaciju izveo je tim u kojem su bili: dr. Goran Obradović, dr. Adnan Zećo, prim. dr. Alemko Čvorak, prim. dr. Sead Lačević, dr. mr. Selma Arslanagić, dr. Zuhra Memić, ortoped prof. dr. Mirza Biščević, anesteziolog prim. dr. Srebrenko Vuković, specijalizant anestezije dr. Jasna Dervoz, te anestetičari Enisa Rožajac i Adnan Sarvan, glavna medicinska sestra Senka Đedović, instrumentarke Lejla Hadžić i Indira Ormanović, pomoćne instrumentarke Lejla Mehmedović i Palaska Drita i tehničari Mirsad Dizdarević i Aldin Omanović.
StartBiH.info
