Da vijesti iz Bosne i Hercegovine ne moraju uvijek biti negativne pobrinuli su se pojedinci i kompanije iz Tešnja koji bh. građanima ulijevaju nadu te dokazuju da se radom i trudom može uspjeti uprkos svim preprekama.
O ovom fenomenu smo razgovarali sa Suadom Huskićem, načelnikom općine Tešanj, koji za Faktor.ba otkriva sa kojim se izazovima susretala općinska administracija, šta je tajna uspjeha lokalnih firmi, da li općinama treba dati više ovlasti te na koji način politička dešavanja na višim nivoima utiču na privredu lokalnih zajednica.
Tešanj se nalazi u sjevernom dijelu BiH i na posljednjem popisu 2013. godine u ovoj općini popisano je 46.135 osoba što je svrstava u red srednje velikih općina po broju stanovnika. Ali površinski Tešanj spada u red malih općina jer je njegova površina tek 155,9 km2. Ipak iako su upravljali relativno malom općinom, lokalne vlasti i građani su nakon završetka rata shvatili da imaju jedinstvenu priliku da gradeći Tešanj grade i Bosnu i Hercegovinu te da se ovakva prilika neće dva puta ukazati, kaže načelnik Huskić.
– Izazovi poslijeratne obnove u drugoj polovici devedesetih, kao i kreiranja ambijenta za ubrzani razvoj u Općini Tešanj su zahtijevali zaokret i prilagođavanje jednom potpuno novom sistemu funkcionisanja lokalnih zajednica u uvjetima slobodnog tržišta i demokratskog sistema – objašnjava Huskić.
Općina koja danas ima 50 posto više zaposlenih nego prije rata je prošla kroz transformaciju i nastojala je građanima i kompanijama, u okviru svojih nadležnosti, olakšati život i poslovanje. Huskić dijeli ovu transformaciju u tri koraka. Kao prvo, općina je na vrijeme krenula u tehnološke promjene. U značajnoj mjeri su korištenjem tehnologije uspjeli povećati efikasnost općinske administracije a kao rezultat toga uveden je e-government sistem. Također, građevinske dozvole se dobiju u prosjeku za pet radnih dana, kaže Huskić.
Sljedeći korak je bio da općinska administracija prođe kroz strukturalne promjene i da se njeno funkcioniranje prilagodi modernom vremenu. Treće, općinska administracija je kreirala nove usluge koje su bile direktno usmjerene na stvaranje pozitivnog ambijenta za razvoj društvenog, privrednog, kulturnog, sportskog i svakog drugog oblika života, zaključuje Huskić.
Treba nam stabilnost
Iako lokalne zajednice mogu odraditi svoj dio posla, dešavanja na višim nivoima vlasti će neminovno prouzrokovati krizne efekte na nivou lokalnih zajednica. To su osjetili i u općini Tešanj.
– U mnogim stvarima politička nestabilnost na višim nivoima se odražava na općinski nivo. Prenose nam se teško provodive odluke, prava koja nekome ne pripadaju, loša zakonska rješenja kao što je npr. Zakon o igrama na sreću koji omogućava nekontrolisano širenje sportskih kladionica pa čak i tamo gdje im nije mjesto – kategoričan je Huskić.
Navodi i da je Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja uzrokovao velike probleme lokalnim zajednicama u obavezi zbrinjavanja pasa lutalica.
Također smatra i da lokalne zajednice trebaju preuzeti veću odgovornost usljed nedovoljno funkcionalnog ustroja na višim razinama.
– Najveći dio svojih potreba građani zadovoljavaju u svojim mjesnim zajednicama i općinama, te preduzećima u kojima rade, i zbog toga bi viši nivoi vlasti trebali biti senzibilniji prema onome što se zove vertikalno funkcioniranje vlasti. Tim prije, jer se nova vrijednost kreira lokalno – zaključuje on.
U općinskoj administraciji u Tešnju smatraju i da općinama treba dati više ovlasti jer su najbliže građanima i mogu prepoznati njihove potrebe. Prenos ovlasti mora biti praćen i sa dodatnim finansijskim sredstvima. Treba zaustaviti praksu gdje se ponekad općinama daju nadležnosti bez sredstava da ih i ostvare, kaže Huskić.
Tri reformske mjere
Načelnik Tešnja smatra da je država predugo zarobljena u priči o velikim ustavnim promjenama za koje očito nema političke saglasnosti svih faktora u BiH. Ljudi gube vrijeme u priči o velikim stvarima, a propuštaju da riješe ono što je moguće riješiti i zbog toga navodi tri reformske mjere koje su po njegovom mišljenju bitne ali i izvodive.
– Najprije, treba povećati efikasnost javnog sektora kroz uvođenje mjerljivosti procesa i radnih učinaka. Da li iko mjeri koliko traju neki administrativni procesi kao što je izdavanje kantonalne građevinske dozvole i slično? Mjeri li se zašto je neki uposlenik konkretan zahtjev rješavao 200 dana pa zbog toga nije na vrijeme otvoreno 50 novih radnih mjesta i nije obezbijeđena egzistencija za 50 porodica? Druga mjera je smanjenje javne potrošnje jer se vlasti ponekad ponašaju kao da imaju seharu koju nikad neće isprazniti. I treća mjera je veća upotreba novih modela realizacije projekata kao što je npr. model javno-privatnog partnerstva, mogućnosti prava građenja i slično – zaključuje Huskić.
Lokalna administracija je aktivno radila i na razvoju poslovnih zona, od kojih su neke naslijeđene iz perioda bivše Jugoslavije pa su proširivane, a neke su izgrađene poslije rata. Ali samo postojanje poslovnih zona ne garantuje uspjeh, iako je važan preduslov za investiranje, navodi Huskić. Uporedo sa tim potrebno je i raditi na promjeni načina razmišljanja u odnosu javno-privatno, jačati i činiti efikasnom lokalnu administraciju, imati motiviranu i obrazovanu radnu snagu te se na kraju svi ovi elementi spoje i rezultiraju popunjenim poslovnim zonama, zaključuje on.
Mladi znaju i hoće
Mlade osobe treba podsticati i pomagati da stiču prave vrijednosti, radne navike, stvarno znanje i obrazovanje od kojih će cijela zajednica imati korist, kaže Huskić te navodi da su mladi izuzetan potencijal i na primjeru općine Tešanj vidljivo je da se može postići uključenost mladih.
– U ovom mandatu u ime Općine sam potpisao 1.100 ugovora za stipendiranje studenata, dok smo u zadnjih 6 godina na ovaj način u mlade investirali oko 2 miliona KM. Osim toga, razvili smo poseban način podrške mladima da pokrenu vlastiti biznis. Na taj način mladi su registrovali 24 poslovna subjekta i zaposlili 46 osoba – smatra Huskić.
Mladi svoj status prvenstveno trebaju poboljšavati radom i kvalitetnim obrazovanjem, te trebaju shvatiti da se uči zbog znanja a ne radi diplome koja u realnom sektoru ne znači puno. Poslodavci traže znanje i vještine proizvodnih i tehničkih usmjerenja, i mladi bi se u tom pravcu dalje trebali kretati, zaključuje načelnik Huskić.
