Stručnjaci tvrde da se posljednjih 100 godina broj ljevorukih gotovo učetverostručio i smatra se da oko 12 posto stanovništva danas piše lijevom rukom.
Nasreću, skoro niko više ne pokušava da ih natjera da pišu desnom rukom, već pokušavaju razumjeti kako to izgleda živjeti u svijetu desnorukih. Nekada anatemizirani kao “smotani” i “nevješti”, ljudi koji pišu i većinu poslova obavljaju lijevom rukom svoj dan obilježavaju 13. augusta.
Naučnici se bave razlozima nastanka, ispitivanjima psiholoških karakteristika, kako funkcionira mozak i motorika, a s druge strane čak i industrija i trgovina se uključuju: prave se makaze za ljevoruke i mnogi drugi instrumenti.
U zabavnim tekstovima u mnogim časopisima navode se slavne osobe koje su ljevoruke, pri čemu obično taj spisak počinje s Leonardom da Vincijem, Michelangelom, Bethovenom, Bachom, Charliejem Chaplinom, Cezarom, Aleksandrom Makedonskim, Napoleonom, Einsteinom…
Pitajući se kako je nastala tolika razlika u korist dešnjaka, naučnici su pokušavali naći odgovor upoređujući istraživanja koja su se bavila životinjama, ali i različitim podacima o broju ljevorukih osoba, zavisno od zemlje u kojoj su se rodili i odrasli. Interesantna su istraživanja na životinjama, naročito na papagajima od kojih oko 60 posto njih kada jede koristi desnu nožicu, a 40 posto lijevu.
Slično je otkriveno prilikom praćenja ponašanja miševa i kokošaka. Stručnjaci su utvrdili da ljevoruki muškarci čine osam posto, a žene oko šest posto anglosaksonskog područja, ljevorukih Japanaca ima nešto više od četiri posto i malo više od dva posto Japanki, a samo 1,5 posto Kineza piše i jede lijevom rukom. Očigledno ljevorukost – desnorukost nije stvar samo motorike šake i funkcioniranja mozga, već i tradicije, vjerovanja, vaspitnih postupaka.
Obično se postavlja pitanje šta je uzrok ljevorukosti, ali naučnici nemaju jedinstven odgovor. Stručnjaci smatraju da se ljevorukost – desnorukostodređuje još u prenatalnom periodu, jer se zna da se u porodicama koje imaju bar jednog ljevorukog roditelja 10 do 12 puta češće rađaju ljevoruka djeca. Djeca vrlo rano pokazuju svoju opredijeljenost da li su dešnjaci ili ljevaci, ali ima i slučajeva da se uočava kod neke djece i kasnije, međutim rjeđe poslije četvrte, odnosno pete godine.
Većina životnih aktivnosti se obavlja korištenjem obje ruke, ali obično jedna ruka pridržava predmet, a druga preciznije i vještije obavlja određene aktivnosti. U igri i životu, ne skrećući pažnju djeteta, može se provjeriti kojom rukom dijete crta, drži četkicu za zube, kojom rukom se češlja, dijeli karte, gađa loptom, stavlja kocke, kad pravi kulu, gura autić, oblači lutku, briše gumicom, koju ruku prvu stavlja u rukav kada se oblači…
Stručnjaci savjetuju odrasle da ne trebaju pokazivati odnos prema ljevorukosti, jer to ozbiljno može ugroziti dječije zdravlje, obično se u takvim situacijama najbrže primijeti početak mucanja takvog djeteta.
Vodeća ruka se odredi prirodno do četvrte, odnosno pete godine i pritom je potrebno pažljivo praćenje ljevorukog djeteta, uočavanje promjena raspoloženja, prepoznavanje uzroka djetetove radosti ili tuge, razumijevanje njegovih problema i pomaganje u prevazilaženju.
