Piše: Husein Galijašević
Nastavlja se kišovito
vrijeme. Svaki dan poslijepodne navuku se oblaci koji izazivaju strah od
nepogode. Jedno veče pale su i velike količine kiše. Relativno je toplo, izuzev
što je subota bila oblačna i nešto svježija.
Poljoprivredna
djelatnost – plastenička proizvodnja
Planirao
sam obići nekog od poljoprivrednih proizvođača u vrijeme sezone, posebno
plasteničke proizvodnje, čija je
djelatnost registrovana i od koje živi on i njegova porodica. Jedna od takvih
firmi je Poljoprivredna djelatnost
vlasnika Mensura Saltagića iz Jevadžija. Puna je sezona, stalno je u poslu i
jedva je pronašao vrijeme za moju posjetu i razgovor.
Mensur Saltagić u plasteniku sa krastavcima
Interesantan je Mensurov put do današnjeg proizvođača rasada i povrća. Rođen je 1988. godine
u Jevadžijama. Završio je Mješovitu
srednju školu, zanimanja elektroinstalater. Radio je kao limar 8 godina u
firmi Kalim d.o.o iz Jelaha, zatim u
FAD-u. U jednom trenutku FAD je došao krizu sa plasmanom pa je smanjivao broj
radnika, a među njima je bio i Mensur. Tada je odlučio da pokuša obezbjediti
egzistenciju u poljoprivredi. I tako je 02.06.2016.godine formirao firmu Poljoprivredna djelatnost vl. Mensur Saltagić.
Biznis je pokrenuo ulaskom u program Općine pod nazivom „Poslovna ideja mladih“.
Općina je tada snosila troškove socijalnog i penzionog osiguranja, a on ostalo
kako bi registrirao firmu i počeo sa proizvodnjom.
U svom proizvodnom
programu ima proizvodnju rasada (paradajz, paprika, prasa, patlidžan), a kao
gotove proizvode:paprika, paradajz, krastavica, sakrska, kelj, brokula i
mahune. Ove godine, na otvorenom je proizvodio jagode, brokulu i kelj, a iduće
godine planira proizvodnju jagoda prebaciti u plastenike.
U Tešnju različite
vrste tikvi imaju svaka svoje ime (sakrske su dugačke, ne lozaju se, i ranije pristižu, bundava kasnije dolazi,
loza se i okrugla je, stambolka ima iste
karakteristike kao bundava samo je unutrašnjost smeđa, tikve se lozaju vertikalno
i ako su cijelim dijelom cilindrične zovu se kandabuklije, a ako imaju fenjerast
oblik zovu se tikve). U većini mjesta u BiH za sve navedene vrste postoji samo
jedan naziv-tikve.
Za proizvodnju rasada ima dva manja plastenika
koja se nalaze u kućnom sistemu grijanja i otvorene površine. Nakon skidanja
rasada na tim mjestima sije mrkvu.
Danas ima 1000 m2
plastenika (uz ove plastenike i otac ima 500m2 plastenika). Jedan plastenik od
300 m2 je realizovan preko Tešanjske
razvojne agencije (TRA). Njegovo učešće u cijeni plastenika je bilo 40% uz obavezu
da TRA uplati kroz tri godine po 600 €.
Plasman proizvoda na
tržište vrši prodajući svoje proizvode na pijacama u Tešnju, Jelahu i Tesliću.
Od marketa glavni kupac mu je Adi market
iz Tešnja.
U ovom poslu prodaja
je veoma važna aktivnost. Proizvodi ne mogu čekati, a kada dođe sezona cijene
ulaze u područje koje proizvodnju čine nerentabilnom (po kalkulaciji Mensurovoj
prodaja paradajza ispod 1 KM i jagoda ispod 3 KM nije rentabilna).
Problema u
proizvodnji ima dosta. Sigurno je da najveća opasnost dolazi od nevremena koje
može da uništi sav trud i sredstva koja su uložena do berbe. Troškove
osiguranja cijena proizvoda ne može podnijeti,a većina osiguravajućih kuća i ne
vrši ovu vrstu osiguranja. Zato Mensur sa strepnjom svakodnevno prati vremensku
prognozu i dolazak oblaka iz Babina budžaka (kako Tešnjaci nazivaju pravac) dolaska kiše sa zapada. Problem je i nedostatak mlađih radnika, pa u sezoni u
pomoć pristižu članovi porodice,a to sprečava i povećanje proizvodnje. Pored
toga veliki problem je i voda za zalijevanje kap po kap. Ima bunar sa jednim manjim
bazenom u koji izvlači vodu iz njega, ali on presuši kada vode treba najviše.
Zato dosta koristi komercijalnu vodu (iz vodovoda), a teškoće nastaju kada se u
sušnim periodima uvede restrikcija. Na moje pitanje da li
se može živjeti od poljoprivredne proizvodnje Mensur je kazao:
– Obogatiti
se ne može,ali se pristojno može živjeti.
Fikret Hafizović izgradio javno
dobro – hajr česmu
Profesor matematike i
fizike u penziji Fikret Hfizović odlučio je da sagradi česmu kao javno dobro
(hajrat) ispred mezarluka Mala Đonlagićka.
Vodu je doveo iz izvora
koji se u narodu smatra izvorom iz koje je u davna vremena iskuljala silna Kudret
voda i potopila Tešanj.(Fikretova kuća se nalazi između izvorišta i česme) Fikret kaže da se odlučio da sagradi česmu jer mu se događalo da posjetioci
mezarluka u ljetnim danima dolaze pred kuću tražiti vodu. Na zidu česme
ugrađene su i klupe pa će oni stariji moći da se dobro „izduvaju“ jer je to
najviša tačka penjanja uz Numeru (Ulica Enesa Galijaševića se tako naziva u
narodu). Naš umjetnik slikar Hasan Mehinović kudret vodi je posvetio 27 crteža,
a uz svaki crtež napisao je strofu.
Tako rat ubija
U
razgovoru sa prijateljima sjetili smo se jedne rečenice iz knjige Amira Brke (Monografija grada) koja glasi:Tako rat ubija one koji misle da su ga
preživjeli. Ova rečenica je dugo vremena stajala na izlogu knjižare Svjetlost u Sarajevu. A ta rečenica nas je podsjetila na ljude koji su dali ogroman doprinos u odbrani
1992-1995, ali ih je rat ubio nakon toga, a da to nisu ni znali.
Sjetili
smo se Edina Rakića, borca koji je ušao
u legendu.Rođen je 1972. godine u Raduši i od septembra 1992. godine pripadnik
je Armije BiH. Stekao je zvanje mehaničara mašina i postrojenja i nije imao ni
jedno zaposlenje. Jedan je od onih mladih koji je izazivao divljenje svojom
hrabrošću. Jednostavno je prešao onu crvenu tanku liniju (kakao to piše Norman
Majler) i otišao u iracionalni svijet. Vraćanje nazad preko te crvene linije
bilo je veoma teško, traumatično (zovu to i PTS sindrom). Nije se mogao nositi
sa tim jer rat je njega mnogo ranije ubio, a biološku smrt je realizovao ručnom
bombom na majčinom mezaru 12.2.1996. godine na mezarju Šehagička.
Edin Rakić
Milan
Nesterović ne dolazi iz vojnih struktura. Bio je zaposlenik u Pobjedi d.d. gdje je obavljao veoma
važne poslove u vrijeme rata kao direktor proizvodnje,posebno u oblasti
namjenske proizvodnje.
Rođen je 1941 godine,
završio je Industrijsku školu u
Doboju, zatim je stekao zvanje VK, uz rad završio je prvi stepen Mašinskog fakulteta, zatim i Ekonomski fakultet.
Nakon završetka
industrijske škole, radi u Pobjedi d.d.
i jedan je iz one grupe prvih industrijskih radnika novije tehnologije, za to
vrijeme, u Tešnju. Radio je kao glodač, zatim kao poslovođa i upravnik pogona.
Bio je direktor OOUR-a, a nakon ukidanja OOUR-a obavljao je poslove direktora
proizvodnje Radne organizacije Pobjeda
d.o.o. Tu je dužnost veoma uspješno obavljao i u ratu gdje organizovao
preseljenje dijela mašina mašina u podrumske prostorije i tamo uspostavio jedan
dio proizvodnje. I onda rat donosi porodičnu nesreću. Stariji sin,na početku
rata, odlazi sa stricem u Teslić gdje je regrutovan u vojsku, a mlađi sin je bio pripadnik Armije BiH. Milan
je bio dobar čovjek, veoma odan fabrici, gradu i državi. Baš zbog svega toga
teško je nosio breme koje mu je rat nametnuo. Milana je rat ubio,a biološku
smrt je donijela teška bolest. Umro je 1996. godine.
Muhamed
Agić je radio u ratu veoma stresne poslove koji su vezali vojsku i civilni
sektor. Bio je sekretar Sekretarijata za
Narodnu odbranu.
Rođen je 1967. godine
u Tešnju, Gimnaziju je završio u
Tešnju,a Fakultet političkih nauka u
Sarajevu.
Prvo zaposlenje je
imao u Enkeru 1986. godine kao šef Službe za ONO I DSZ. Nakon prvih višestranačkih izbora imenovan je za
Sekretara Sekretarijata opšte narodne
odbrane. Dolaze teški trenuci za Muhameda. Uz pomoć dr. Ekrema Ajanovića
pravi medicinske nalaze kojima se mogu tešanjska djeca iz JNA vratiti u Tešanj.
Sklanja ih na druge adrese da ih vojna policija ne pronađe. Sa povjerljivim
ljudima iz Patriotske lige organizuje
izmještanje dokumentacije u privatnu kuću (vojne knjižice vojnih obveznika i
drugo), a onda dolazi vrijeme proglašenja neposredne ratne opasnosti od rata.
Rat dolazi sa izbjeglicama iz Doboja i drugih mjesta, a to znači da se regrutuju
i šalju u jedinice djeca poznanika, mobilišu se napuštene vikendice i kuće,
vozila, mehanizacija, konji. U većini slučajeva oni kojima su sredstva
mobilisana postavljali su pitanje Muhamedu: „Zašto baš meni“ ili „zašto baš ja“.
A onda 1994 godine dolazi do razilaženja u SDA, a Muhamed je razriješen
dužnosti pa je čak proglašen i neprijateljem države. Vratio se u Enker, da bi nakon prvih poslijeratnih
izbora kao kandidat SBiH bio postavljen na mjesto Referenta za boračka i
invadiska pitanja. Hiljade problema, nema novaca, svi dolaze Muhamedu sa
zahtjevima. Muhamed je bio blage naravi, veoma emotivan i sve nedaće kojima je
morao odgovarati su ostavile traga na njega koji je na koncu izvršio siucid
2004. godine ostavljajući iza sebe suprugu Amelu i kćerke Enisu(1993) i Eminu
(1996).
Objavljen zbornik o djelu Hamida
Dizdara
U
organizaciji Centra za kulturu i
obrazovanje, prošle godine u Danima grada Tešnja, održan je naučni skup o
djelu Hamida Dizdara. Povod skupa je bila 110-ta godišnjica rođenja ovog
književnika čija se velika i izuzetno vrijedna privatna knjižna zbirka nalazi u
tešanjskoj Biblioteci, jer je
kupljena 1968. godine, nakon Dizdareve smrti. Upravo je objavljen i zbornik
radova sa tog skupa, što je 162 knjiga u izdanju CKO.
Uvodnu riječ je dao
direktor Centra Amira Brke, a prisutnima se obratio i Načelnik Općine Suad
Huskić. Zbornik donosi 13 tekstova koji ne rasvjetljavaju samo književno nego i
raznovrsno Dizdarevo kulturno-historijsko djelovanje.
Bio je to, inače, 15-ti skup koji je održan u organizaciji
CKO, a najavljeno je da će ove godine u decembru biti održan međunarodni naučni
skup o djelu Ivana Lovrenovića, posvećen 75-toj godišnjici rođenja ovog velikog
književnika, kulturnog historičara i publiciste.
Sarajevski Tešnjaci imali zajednički iftar
Kako to sad već tradicionalno biva, svakog
prvog četvrtka u mjesecu Ramazanu, organizuje se iftar Tešnjaka koji žive, rade
ili studiraju u Sarajevu. Tako je i u ovaj četvrtak 24.05.2018.
godine u sarajevskom restoranu KONYALI održan sedmi iftar Tešnjaka u
Sarajevu (uz prisustvo gostiju koji žive u Tešnju, a zatekli su se u Sarajevu).
I ovoga puta organizatori su bili: Muhamed Brka, Sandžar Hafizović,
Adem Dizdarević i Mersed Huskić.
Od 110 prijavljenih, iftaru je prisustvovalo 105 osoba, što je
rekord od kada se ovaj iftar održava.
Bila je to zaista lijepa prilika da se Tešnjaci svih generacija
druže, razmjene informacije i prisjete našeg Tešnja.
I ove godine je dogovoren rafting na Neretvi za one koje budu u
prilici da dođu. Rafting će se održati 14.07.2018. godine.
Organizatori su najavili i još jedan vid druženja Tešnjaka, a to je
“Veče Tešnjaka” koje bi se trebalo održati u drugoj polovini oktobra
2018. godine, a gdje bi se Tešnjaci u Sarajevu trebali družiti zajedno sa
svojim porodicama. Damir Galijašević je obećao da će obezbjediti vrhunsku
muziku. Tačan termin će biti naknadno objavljen.
Da se zabilježi kojih je to
110 Tešnjka bilo prijavljeno za iftar: Sandžar Hafizović, Muhamed Brka, Osman Brka, Širaza
Brka, Suada Brka, Mersad Huskić, Elmir Jašić, Haris Mehić, Venan Osmić,
Enis Bašić, Emina Imamović, Sadeta Abduzaimović, Edina Hadžić, Samira Avdić, Venan Hadžiselimović, Kenan Ahmetlić, Dino Bičo, Edita Bičo, Emir Sarić,
Alma Sarić, Alminko Kašibović, Adnan Agić, Nermin Alić sa suprugom, Amela
Deljkić, Muhamed Klepić, Aida Delić, Aida Delić 2, Mirza Huskić, Asim (Aida
Delić prijavila), Nedim Osmić, Adnan Halilović, Amir Dizdarević, Mevlida
Džafić, Nedim Hotić, Vedad Smailbegović, Mirsad Ćeman, Zekija Ćeman,
Faruk Ćeman, Kenan Drobić, Miralem Agić, Hajrudin Klepić, Hajrudin Klepić 2,
Semir Ibrahimović, Haris Karamović, Edhem Numić, supruga Edhema Numića, Nurija
Ćeman, Azem Mulalić sa suprugom, Haris Hojkurić, Dado Sofić, Emina Huskić, Adem
Dizdarević, Saša Mulalić, Amina Cerovac, Armin Mešić, Hakija Agić, Armin
Bajraktarević, Čaka Alić, Admir Kunalić, Amar Hrvić, Adin Kondžić, Adnan
Halepović, Sabit Halepović, Almin Plančić, Irfan Ljevaković, Nadira Ljevaković,
Enis Bešlagić, Sabina Bešlagić, Mehmed Hasić, Amel Mešić, Emir Numić, Aidin
Smailbegović, Delveta Smailbegović, Bakir Brkić, Himzo Hasak, Amir Mehinović,
Muhidin Brkić, Benjamin Dizdarević, Ismar Galijašević, Almir Salihbegović,
Salih Haušić, Salih Haušić 2, Medin Muslić, Adnan Huremović, Edah Čolić,
Abdurahman Čolić, Murisa Zuko, Subha Prnjavorac, Zejneba Prnjavorac, Damir
Galijašević, Malik Galijašević, Hajrudin Klepić, Mustafa, Muhamed Hodžić –
Daba, Merima Ćeman-Škrijelj, hfz Alija Rahman, Senad Delić, Maida Kahvic, Smajl
Korajlić, Emir Kadušić, Emir Kadušić, Nusmir Huskić, Nusmir Đulić, Elma
Galijašević, Iman Balić, Nedžad Jabandžić, Inda Jabandžić, Rađi Jabanđić.
(informacija i
fotografija, po zadatku, Ismar Galijašević)
Foto zabilješka
Puno
vlage i relativno toplo vrijeme pogodovalo je rastu gljiva. U Gradskoj kafani
sam zatekao Seada i Melisu Omahić (koji su iznajmili prostorije Gradske kafane)
sa dijelom gljiva koje su ubrali predhodni dan, vrganj i lisičarka.
Stare fotografije
S lijeva:Reuf
Srkalović, Said Srkalović, Mesud Mulabdić, Smail Ferizbegović, Mumo Kadić i
Edhem Kerić
Stoje s lijeva:Hamza Mehinović Papa, Hakija Sekavić Kuca, Numan
Alić, Šemso Kahrimanović
Čuči:Smajo Bešić
Sa table na Gornjoj čaršiji
