S razmišljanjem o dječijem stopalu
i načinima sprečavanja deformacija treba početi odmah nakon rođenja djeteta.
Tako roditelj treba biti oprezan pri pokrivanju bebinih nogu i uvijek ostaviti
malo prostora za kretnje koje svako dijete izvodi u okvirima svoje spontane
motorike.
1. U dojenačkoj dobi treba omogućiti djetetu slobodu pri
otkrivanju i daljem “istraživanju” svojih nožica, jer su to sve aktivnosti
kojima se utječe na snagu malih mišića stopala.
2. Posebnu pažnju potrebno je obratiti na čarapice koje,
osim što je poželjno da budu pamučne zbog disanja kože, moraju biti i
odgovarajuće veličine da ne pritišću nožne prste i time utječu na stvaranje
deformacija kao i atrofiju mišića.
3. Kupovinu prvih cipela roditelji trebaju odlagati što je
moguće duže, jer dok dijete ne hoda i stopalo mu nije izloženo vanjskim i
vremenskim uvjetima – obuća samo sputava svaku mišićnu aktivnost tako potrebnu
za normalan razvoj stopala.
4. Djetetu treba omogućiti dovoljno dug period puzanja, a ne
treba ga uspravljati na noge prije nego ono samo, po svom biološkom satu koji
prati sazrijevanje kostiju i zglobova, ne ustane na noge.
5. Upotreba hodalica ne samo da nije preporučljiva iz
sigurnosnih razloga, nego je i vrlo štetna za razvoj donjih ektremiteta, a
pogotovo stopala djeteta.
6. Kad dijete prohoda, nastaje potreba za prvim cipelama.
One, suprotno uvriježenom mišljenju, moraju biti ravne (bez anatomskih
jastučića, uložaka, anatomski prilagođenih đonova), dovoljno prostrane, posebno
u predjelu prstiju, savitljivoga đona, mekane i po mogućnosti od prirodnih
materijala. Samo takva obuća pogoduje razvoju zdravoga stopala.
7. Izuzetak predstavljaju urođene teže deformacije stopala
kojima su indicirani individualni ortopedski ulošci prilagođeni stepenu
deformacije.
