Udruženje građana
„Fojničani“ želi da pećine Mokra i Suha Megara ponovno budu zaštićeni
spomenici prirode, kako je to bilo do 90-ih godina.
Ka ostvarenju tog cilj načinjen je prvi korak. Naime, iz
Udruženja su prema Civilnoj zaštiti i BH MAC-u uputili dopis u kojem mole da se
deminira sumnjivo područje na kojem se nalazi pećina Megara.
Prvi korak
Ona se nalazi u blizini Donjeg Rakovca, općina Maglaj. Prema
nekim ranijim speleološkim istraživanjima, njena dužina iznosi oko 2.500
metara. Dijeli se na Mokru i Suhu Megaru, u zavisnosti je li potpoljena vodom
ili ne. U Megari živi i endemska vrsta kukca, tzv. maglajski golemaš.
„Fojničani“ su, putem projekta “Eko HUB Maglaj”, osigurali
dio sredstava za mapiranje unutrašnjosti i animirali su kvalificiranu ekipu
speleologa, što bi bio tek prvi konkretni korak u zaštiti i promociji Megare,
ali zbog mogućih mina, planirane aktivnosti se trenutno ne mogu realizirati.
Generalno, vrlo je malo zaštićenih spomenika prirode, a u
ZDK, to je samo Tajan. Na tu mapu Fojničani žele smjestiti i Megaru.
– Nama treba puno zaštićenih područja i parkova prirode, jer
smo daleko ispod svih evropskih standarda. Ponekad nismo ni svjesni kolika
prirodna bogatstva nas okružuju i kako ih trebamo zaštititi. Vjerujem da veliki
broj Maglajlija nikada nije ni čuo za golemaša. Je li još prisutan u Megari, to
tek treba ispitati. Planirali smo stručnu ekspediciju, a moramo prvo provjeriti
je li i u kolikoj mjeri to područje pod minama. Ovo je prvi korak ka ponovnoj
afirmaciji Megare. Želja nam je da ovo bude zaštićeno područje, ali i da se u
ZDK formira javno preduzeće za upravljanje parkovima prirode prema uzoru na
slično preduzeće koje već djeluje u Kantonu Sarajevo i odlično posluje –
ispričao nam je Davor Šupuković, sekretar Udruženja „Fojničani“.
Megara je vrlo interesantna s aspekta speleoloških
istraživanja, a posebno adrenalinskog turizma.
Bogata nakitom
– Speleolozi iz Zavidovića, koji su i ranije ulazili u
pećinu, opisali su nam njenu unutrašnjost. U prvom dijelu nije bogata nakitom,
a dublje, u unutrašnjosti, postoji prostorija bogata stalaktitima i
stalagmitima. Da bi se do nje došlo, mora se proći kroz vodu. Megara nije
klasička turistička atrakcija, više je interesantna s aspekta adrenalinskog
turizma i treba naći svoje mjesto u turističkoj ponudi ovog kraja. Projekt bi
trajao nekoliko godina, ovo je prvi korak i jedinstvena šansa za razvoj
područja Maglaj-Žepče-Zavidovići – dodao je Šupuković te najavio skoro
pokretanje online aplikacije, gdje će svi koji to žele moći upisati prirodna
bogatstva ovoga kraja.
Stanište maglajskog golemaša
Malo je poznato da u Megari živi i maglajski golemaš,
endemska i ugrožena vrsta kukca iz reda tvrdokrilaca. Ovaj insekt s maglajskim
imenom prvi put je ubilježen i opisan 1908. godine u „Glasniku“ Zemaljskog
muzeja BiH u članku “Novi kukci pećinari iz Bosne i Hercegovine”
autora Viktora Apfelbeka, velikana evropske entomologije.
