Nevladin sektor je u svim sistemima oduvijek imao bitnu
ulogu u svakom društvu. Veliki broj aktivista se angažirao u cilju promicanja
prava onih koji su ugroženi ili koji su drugačiji. Danas humanitarna društva
širom naše zemlje moglo bi se reći da su postala adresa svih onih koji ne mogu
imati normalan život što zbog pandemije koja je promijenila živote svih nas, što
zbog loše ekonomske slike koja je već dugi niz godina prisutna.
Jedno od takvih društava zasigurno je i dobojski Merhamet
koji se trudi svojim korisnicima obezbjediti ono najosnovnije. Kucaju na
njihova vrata ljudi svih godina i nacionalnosti. I nije uvijek jednostavno
iznaći sredstva, namirnice ili ono što je neophodno za ljude u nevolji, ali uz
pomoć tima koji je okupljen oko organizacije Merhameta u Doboju, volontera,
dobrih ljudi uspijevaju nekako. Predsjednica ove organizacije je Faketa Avdić,
koja je ostavila neizbrisiv trag svojim djelovanjem u Doboju. Nepunih 30 godina
gospođa Faketa je zajedno sa ljudima koji su okupljeni oko Merhameta pokušavala
da iznađe rješenja za ljude, a o onome što je danas iza nje ona nam kaže:
”Ja sam toliko puta rekla da se barem nisam prihvatila toga
jer veoma je teško, ali to je nešto jače u čovjeku kad se bavi humanitarnim
radom. I kad vidi te kategorije koje su bile naši članovi svih nacionalnosti,
vjerujte uopšte nismo gledali jer iz Doma penzionera i sad imamo korisnike i te
su osobe tako privržene Merhametu, plaču kad dobiju po paket, za naše praznike.
Mi nikad ne izostavimo osobe srpske nacionalnosti. Tako da sam ja nastojala
kroz humanitarni rad da se angažujem i kao nevladina organizacija. Među
najaktivnijim smo nevladinim organizacijama u Doboju. Dobili smo mnoga
priznanja, kancelarija je puna zahvalnica, priznanja. Priznanje smo dobili i iz
Banja Luke od Ministarstva lokalne uprave i samouprave, kao
najvolonter. Naše volonterke Mišić Amra, Mirnesa Bećirodobašić, Suzana
Ristić, su dobile i novčanu nagradu za svoj rad. I tad mi je zaista bilo došlo
da plačem od neke radosti da smo dočekali da kao nevladina organizacija imamo
jedno takvo priznanje.”
Saradnja između nevladinih organizacija koje brinu o
najugroženijima u Doboju je neupitna, što i ne čudi ako se zna da je svakom
humanitarcu osnovna misija poboljšanje uslova života čovjeka.
”U Merhametu Doboj ima povjereništvo koje je već pola
godine tu stalno, ja odem i kažem im dajte mojoj Dragici iz Udruženja
paraplegičara deset paketa bajramskih koji su stigli, dajte mojoj Nadi iz
Udruženja distrofičara i ja sam toliko vezana za te osobe, uvijek kažem moja
Nada, moja Dragica, moja Sanja, moja Zora, moja Snježa iz Toppera i tako. Nikad
nisam razlikovala, što god sam dobila, uvijek sam dijelila. Mi smo počeli
zajedno kad nije bilo nijedne nevladine organizacije u Doboju. Zajedno samo
dijelili komad hljeba, i takva sam bila i ostala i takva ću umrijeti.” –
kazala je za ZOS radio Faketa.
Organizacija Merhameta u Doboju ne bavi se samo nabavkom
hrane za ljude u stanju potrebe. Često provode i akcije kako bi pomogli majkama
koje očekuju bebu a koje nemaju vlastita primanja. Kako smo saznali od njih
pomoć šalju i u Zavidoviće i u Prnjavor, kao i u sve druge sredine koje
gravitiraju Doboju. Tako su paketi pelena stigli i Gospi, i Ljilji i Mirnesi.
”Mislim da smo stvarno svestrani, nismo ono kao Merhamet
samo humanitarnog karaktera, nego smo i edukativnog. Prvi projekat koji je bio
da su 62 žene završile obuke na računarima. To je moj prvi projekat s kojim sam
ponosna. To je zaista bilo nešto toliko interesantno, u početku su to bile
izbjegle i raseljene osobe kao i povratnici i svi su gledali jedni na druge
ono, ali ja sam sve sa šalama, sa nekim opaskama uspjela ih spojiti i vjerujte
da su poslije postale prijateljice, Žene iz lokalne uprave sve su završile
obuku kod mene na računarima: Dragica, Sanja, Ljilja i zaista da tako kažem
imam smisla da ne dam da se ljudi ljute nego im ispričam neku priču koja ih
utješi, i tako obećam nešto što je možda i nemoguće, ali da bi postigla da se
čovjek osjeća bolje. Ljudi vide kako im vi uzvraćate, zavisi od osobe. Znate kako
ja kažem, ja sam vjernica, ja idem i u džamiju i postim, išla sam i na hadž ali
u duši sam neko ko samo gleda osobu koja je dobra i koja uzvraća ono što vi
njemu pružate.” – kazala je Faketa Avdić.
Volonteri su vojska onih koji pomažu u svim gradovima, često
ni ne znamo ko su ti ljudi, ali oni posjete i stare i iznemogle ali i one koji
su bolesni. Često njihova posjeta i topla riječ budu dovoljne da ljudi ostanu
olakšanje. Kako smo saznali od gospođe Fakete kroz dobojski Merhamet je dosad
prošlo stotine volontera i bilo ih je svih nacionalnosti.
”Suzana Ristić naša volonterka je tako jednom prilikom
kazala – Ja sam volontirala na puno mjesta ali mi nigdje nije bilo kao u
Merhametu. I Aleksandra je javno rekla u Domu vojske svi treba da daju
priznanje Merhametu, jer jer je i volontirala kad sam imala projekat pomoći u
kući. Ona je odlazila u posjete i stvarno sve pohvale za nju i sve volontere”
Mnogo toga svako od nas može učiniti kako bi naše sredine
postale bolje mjesto za život za svakog pojedinca, a svoju poruku svim dobrim
ljudima je uputila i Faketa Avdić:
”Ja sam nedavno baš kad je bila zadnja sesija jedne
konferencija, javno rekla dokle god se mi budemo međusobno prepucavali i
stranke prozivale se ne može biti bolje. Svako ima pravo da se opredijeli kako
želi, ali vjerujte ja kad sam bila u zgradi prođem kažu bake s Ozrena ”Pomoz
Bog”, ja kažem ”Bog pomogo”, dobar dan – dobar dan, selam alejk – selam
alejk nije mi teško ništa i dok god budemo tako razmišljali da je čovjek za
sebe individua i da svaki čovjek sa sobom nosi i dobro i loše, ali svako treba
dase trudi da pokaže onu bolju stranu.
Gospođa Faketa odlazi u penziju i kako je već najavila
napušta i mjesto predsjednice dobojskog Merhameta. Nadamo se da će osobe koje
će nastaviti voditi ovaj projekat, pričati neke nove i lijepe priče o suživotu.
Rifa Vilašević/zosradio.ba
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za
međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID u okviru projekta
PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili
Vlade SAD-a”
