Potomak jednog od vlasnika sarajevske buregdžinice “Sač” od prije godinu dana ima svoj mali restoran u Berlinu, koji je sve omiljeniji ne samo kod stanovnika porijeklom iz bivše Jugoslavije, već i kod Nijemaca.
Imbis “Sarajevo” je u berlinskoj opštini Wedding za vrijeme proteklih praznika jedva savladao sve narudžbe. Hajrudin Jusufi nadgleda rad svojih radnika i saradnika u svom malom imbis-restoranu, ali u zadnje vrijeme je svaka ruka, pa i šefova, posebno dragocjena. Red je podugačak, a i telefon neprestano zvoni. Ljubitelji bosanske i balkanske kuhinje dolaze iz cijelog grada da pokupe naručene pite, ćevape, pljeskavice, baklave. Baklava je ovog dana već u četiri sata popodne rasprodata. Iduća će biti gotova tek sutra,
izvinjava se vlasnik. U imbisu tek nekoliko stolova, svi zauzeti. Jedan od gostiju, rodom Sarajlija, kaže da ovaj prostor nema šarm baščaršijske buregdžinice ili ćevabdžinice, ali da je burek k`o u Sarajevu. Svako ko dođe i pojede, vrati se sit i zadovoljan kući. I par njemačkih gostiju su nakratko sjeli, dok čekaju na burek i ćevape, piše Deutsche Welle.
“Sasvim slučajno sam pročitao članak u novini “Berliner Zeitung”, u kojem su jako hvalili jelo u ovom restoranu i od tada redovno dolazim, uvijek kad imam želju da jedem nešto autentično. Više volim bosanske ćevape od turskog ili arapskog kebapa”, priča mi jedan od gostiju i žali se što ne može naručiti pivo ili šljivovicu. U “Sarajevu” se naime alkohol ne prodaje. U imbisu sjedi i jedna arapska familija sa dvoje djece. I pred njima ćevapi, burek, koka kola i jogurt. U pozadini se čuje pjesma Dine Merlina., “Je l`Sarajevo gdje je nekad bilo”.
Iz Sarajeva, preko Ohrida u Berlin
54-godišnji Hajrudin Jusufi je rođeni Sarajlija. Do rata je živio u Sarajevu i radio u buregdžinici “Sač” na Baščaršiji, koja je pripadala njegovom, kako mi priča, rahmetli-ocu koji je bio porijeklom iz Makedonije. S njegovom majkom Bosankom, rođenoj u Janji pored Bijelline, osnovao je porodicu i dobio djecu. Početkom rata u BiH, otac odlučuje da se vrati u Makedoniju. Na Ohridskom jezeru otvara buregdžinicu po uzoru na sarajevsku. Hajrudin, koji je prva iskustva u gastronomiji sakupljao u “Saču” na Baščaršiji, radi kod oca i u hridu. 2015. godine odlučuje da sreću potraži na Zapadu i dolazi u Berlin. “Radio sam prvo po hrvatskim i italijanskim restoranima, umijem da kuham, no shvatio sam da ipak najbolje znam kako se prave pite i ćevapi. Ovdje, osim toga, ima jako puno italijanskih i hrvatskih restorana, a bosanskih tek par. Za vrijeme korone sam ostao bez posla i prije nešto više od godinu dana sam odlučio da rizikujem i otvorim svoj sopstveni restoran. Rizik se isplatio, evo me sad, ne mogu skoro da se odbranim od mušterija”, priča s ponosom.
zosradio.ba/072info.com
