Ako vam netko kaže da ste osjetljivi ‘kao mimoza’, ne treba se ljutiti – to je nježna biljka koja doista reagira na vanjske podražaje tako da otpušta kemikalije, uključujući kalijeve ione, koji tjeraju vodu iz stanica.
Ta se voda raspršuje, pa se gubi tlak u stanicama i one kolabiraju, zbog čega se lišće biljke zatvara.
Iako znanstvenici još nisu otkrili koja je evolucijska svrha takvog skupljanja biljke, pretpostavlja se da je to svojstvo razvila radi zaštite.
A u tome nema ništa loše, znamo li da je riječ o vrlo ljekovitoj i u tom smislu zapravo vrlo moćnoj biljci. U kućnoj kozmetologiji često se koristi ulje mimoze, koje omekšava, vlaži i njeguje kožu, te pomaže u brzom zacjeljivanju rana od raznih ozljeda. Korisno je i
protiv akni.
Mimoza je naizgled nježna ali ipak toliko snažan i otporan cvijet kojeg je teško iskorijeniti.
Naziva se i srebrna bagrema, ili srebrna akacija. To je biljka koja cvjeta zimi, obično tijekom veljače, a završava već na proljeće, a u to vrijeme ispušta vrlo snažan miris. Nekada se poklanjala ženama za Dan žena. Smatra se ‘ženskom’ biljkom, pa je postala simbol i u kampanji za podizanje svijesti o raku grlića maternice.
Legenda o mimozi
Postoji i legenda o mimozi.
Nekada davno, na Tasmaniji, rođen je cvijet mimoze. U to vrijeme, otokom je vladao kralj koji je bio jako hrabar i lijep, visok i spretan, crne sjajne kose i kože ali srca otvrdnulog u mnogobrojnim bitkama. Njegov cijeli narod je bio kao on, veliki okorjeli ratnici. Jednog dana, uslijed jos jedne bitke, kralj je bio ranjen. Kraljeve majka i sestra su preuzele na sebe njegu ranjenika. One su ga jako voljele ali nisu voljele njegovu ženu Azar koja nije uspjela osvojiti njihova tvrda srca.
Mlada kraljica je bila sasvim drugačija od njih, bijele puti, plavih uvojaka, sitna, sramežljiva, ljubazna, glasa poput slavujevog pjeva…Izgledalo je kao da je došla iz nekog drugog svijeta, svijeta cvijeća, osmijeha i mira…
Kraljeva majka i sestra su bile jako ljubomorne. Vrlo lukavo su iskoristile kraljičinu sramežljivost i nisu joj dozvolile da stupi u suprugove odaje dok je tamo ranjen ležao. One su se brinule o njemu do njegovog ozdravljenja. Kraljevna je bila očajna jer je jako voljela supruga ali njen nježan i sramežljiv karakter joj nije dozvolio da se usprotivi.
Kraljevna je bila sasvim sama jer su i podanici stali na stranu jačega u ovoj borbi za vlast.
Kada se napokon kralj oporavio želio je samo osvetu i kazniti suprugu koju je u bunilu dozivao i želio pokraj sebe, ali mu ponos nije dozvolio da je pozove. Na kraju se odrekao svoje žene i potjerao je nazad njenoj kući. Po nju je došao njezin brat koji ju je nakon kratkog vremena ponovno oženio za nepoznatog princa.
Nesretna Azar je isplakala sve svoje suze zbog nesretne ljubavi i zbog djece koju je morala napustiti. Potpuno smlavljena nesrećom nije se uspijela pobuniti već je teškog srca prihvatila svoju sudbinu. Poželjela je jedino da joj daju vjenčani veo kojim bi prekrila svoje lice dok, na putu u novi dom, prolazi kroz kraljevstvo gdje je ostavila svoje srce i djecu.
Željela je da je djeca ne prepoznaju, ali nije uspjela u tome. Njen novi muž, princ doborg srca poklonio joj je dugačak veo, ali njena djeca su je ipak prepoznala i počela je dozivati plačuci. Tada je Azar zatražila da se zaustave na tren, kako bi mogla pozdraviti djecu.
Ponovno joj je princ to dozvolio i dok se ona opraštala od djece, darujući svakom nešto za uspomenu, iz daleka ju je gledao okrutni kralj. On je naredio da dovedu djecu k njemu jer moraju zaboraviti nedostojnu majku.
Azar je čula tvrdi glas bivšeg muža, kako još jednom određuje njenu sudbinu, ali nije smogla snage da se tome odupre. Svukla se na zemlju, dokrajčena nepravdom i velikim bolom, a prekrio ju je novi vjenčani veo, da je sakrije od znatiželjnih i okrutnih pogleda.
Kada je nakon nekog vremena došao dobar princ, da je odvede sa sobom i da prožive zajedno dug i sretan život, ispod vela nije našao Azar već grm rascvalih mimoza, doboko usađen u zemlju. Pustio je korijenje tako duboko da ga nitko nije mogao iskorijeniti iz zemlje u kojoj je ostavio srce.
Mali, zuti mirišljavi cvjetovi su izrasli na mjestu gdje su se položile glavice mališana dok su se opraštali od majke. Nježnoj, dobroj, potčinjenoj i nesretnoj Azar vrijeme je donijelo pravdu na čudan način: cvijet rođen njenom nesrećom žene su prihvatile kao simbol buđenja svijesti o volji i želji da same odlučuju o svojoj sudbini, piše 24sata.hr
