Smokve – svježe i sušene – jačaju organizam, a mljevene u pire dobre su za čišćenje kože lica. Pomažu i kod akni, bradavica i kurjih očiju
Danas ćemo popričati o mom najdražem voću. Ono rađa dva puta godišnje i to oba puta ljeti, u junu i krajem augusta, tako da ipak spada u sezonsko voće, ali je velika sreća što se može sušiti pa ga imamo tijekom cijele godine. Riječ je o smokvi, kraljici ljeta.
Smokve su, uz masline i jabuke, jedna od prvih biljaka koju su ljudi počeli uzgajati. Najstariji nalazi iz sela Gilgal u dolini Jordana, 13 km sjeverno od Jerihona, datiraju u period od prije 11.000 godina i radi se o samooprašujućim smokvama, što nam govori da su već tada kultivizirane. Tada još nismo uzgajali ni pšenicu, ječam ili mahunarke i stoga može se reći da govorimo o prvom poznatom primjeru poljoprivrede. Kod Babilonaca plod i stablo smokve bili su usko povezani sa ženskom seksualnošću. Boginja ljubavi, ljepote, rata i pravde Ištar, na primjer, poprimila je oblik božanske smokve Xikum, prvobitne
majke koja se nalazi na središnjem mjestu Zemlje i bila je zaštitnica spasitelja Tammuza, boga pastira.
RAJSKI PLOD
Smokve su bile raširene u staroj Grčkoj, a njihov uzgoj opisali su i Aristotel i Teofrast. Aristotel je primijetio da, kao i kod životinjskih spolova, smokve imaju dvije vrste jedinki, jednu, kultivirana smokva, koja daje plod, i jednu, divlju smokvu, koja pomaže drugoj da rodi. I danas su najpopularniji sorte koje se samooplođuju. Smokve su bile uobičajen
izvor hrane za Rimljane. Katon Stariji, u knjizi “De Agri Cultura”, 160 god. pr. n. e, navodi nekoliko vrsta smokava uzgojenih u vrijeme kada je napisao djelo: mariskanska, afrička, herkulanska, saguntinska i crna telanska te piše kako se plodovi osim u ljudskoj ishrani koriste za tov gusaka kako bi im jetra bila masnija.
Rimski prirodoslovac Plinije Stariji u 1. st. n. e. zabilježio je trideset vrsta smokava.
Plinije za smokve kaže: “Smokve obnavljaju. Osnažuju mlade, a starima održavaju zdravlje i brišu bore da izgledaju mlađe”. Smatra se da su bile omiljeno Kleopatrino voće. Prvi rimski car August bio je otrovan smokvama iz svog vrta koje je njegova supruga Livija namazala otrovom, i od tada jedna od najpoznatijih sorti koje su se uzgajale u rimskim vrtovima nosi ime Liviana. Danas se u svijetu proizvede 1,14 milijuna tona svježih smokava, a najveći
proizvođač je Turska sa skoro pa 30% ukupne svjetske proizvodnje. Slijede Egipat, Maroko, Alžir, Iran pa Španjolska. Velika je šteta što se i mi ne nalazimo na ovom popisu jer su meni smokve iz doline Neretve jedne od najboljih. U biblijskoj knjizi Postanka, Adam i Eva su sakrili svoju golotinju smokvinim lišćem nakon što su pojeli zabranjeno voće sa drveta spoznaje dobra i zla. Isto tako, smokvino lišće ili prikazi smokvinog lišća dugo su se koristili
za pokrivanje genitalija golih figura u slikarstvu i kiparstvu. Prema Aggadi, Knjiga Legendi, židovskom tekstu, zabranjeno voće Drveta znanja u Edenskom vrtu nije bila jabuka, već smokva. Knjiga Ponovljenih zakona navodi smokvu kao jednu od sedam vrsta biljaka kada se opisuje plodnost kanaanske zemlje. Ovo je set od sedam biljaka autohtonih s Bliskog istoka koje zajedno mogu osigurati hranu tijekom cijele godine. Popis je organiziran prema datumu berbe, pri čemu je smokva četvrta zbog svog glavnog usjeva koji dozrijeva tijekom ljeta.
Biblijski citat “svatko pod svojom lozom i smokvom” korišten je za označavanje mira i blagostanja, mada u Americi metaforički označava jednakost svih Amerikanaca bez obzira na vjersku pripadnost nakon što ga je u tu svrhu iskoristio George Washington 1790. god. Smokve su u Ameriku stigle već početkom 16. st. sa prvim doseljenicima, ali u Kaliforniju, koja je danas najveći proizvođač na tom kontinentu, donijeli su ih španjolski misionari 1769. god. Zanimljivo je da je ista sorta i danas najpopularnija, prvenstveno jer je
samooplodna.
Smokve i u islamu imaju važnu ulogu pa tako sura 95 Kur’ana nosi naziv Al-Tīn, arapski naziv za smokvu, jer se otvara zakletvom “Pokraj smokve i masline”. Voće se spominje i drugdje u Kur’anu. Za poslanika Muhameda se vjeruje da je volio smokve. U hadisu, Sahih al-Bukhari bilježi riječi poslanika Muhammeda koji kaže: “Kad bih morao spomenuti voće koje dolazi iz dženneta, rekao bih da je to smokva jer rajski plodovi nemaju koštice, jedite
od ovih plodova jer oni sprječavaju hemoroide i sprječavaju kostobolju”. Smatra se da se kostobolja odnosila na artritis ili giht.
Smokva, lat. Ficus carica, vrsta je malog drveća iz roda fikusa, odnosno smokvi, lat. Ficus, koji pripada obitelji dudovki, lat. Moraceae. Rod fikusa sadrži preko 800 različitih vrsta od kojih većina raste u tropskim krajevima i samo nekoliko koje su autohtone u umjerenom pojasu od kojih je jedna i naša obična smokava. Smokva je inače porijeklom iz jugozapadne Azije i mediteranske regije, od Afganistana do Portugala. Plodovi većine drugih vrsta također su jestivi iako su obično samo lokalnog gospodarskog značaja ili
se koriste kao hrana za stoku i od velike su važnosti kao prehrambeni resursi za divlje životinje. Obitelj dudovki se sastoji od 40 rodova i preko 1.217 priznatih vrsta i svima je zajednička prisutnost laticifera, odnosno gume u lišću i stabljikama i mliječnog soka u svim tkivima te izuzetno skromno gotovo nevidljivo cvijeće i jako složeni plodovi. Obitelj uključuje dobro poznate biljke kao što su smokva, dud, lat. Morus, po kojem je i dobila ime te veličanstveni banyan, krušno drvo, jackfruit i maklura koju često viđate i kod
nas i vjerojatno se pitate kakav je to plod koji izgleda kao neka bradavičasta teniska loptica i da li je jestiv ili je otrovan.
Drvo smokve je maleno, moglo bi se reći polugrmovito i nema ekonomsku vrijednost osim što je kalorično i dobro za ogrev, ali drvo drugih dudovki je izrazito tvrdo i žilavo i u našim krajevima se koristilo za izradu zaprežnih kola i bačvi, a od drveta maklure su sjevernoamerički Indijanci proizvodili lukove. Ono što je najzanimljivije kod smokve je ustvari to da mi ne jedemo plod, nego cvijet jer cvijet smokve cvjeta unutar kapsule, točnije, stotine malih cvjetova koji rastu prema unutra bivaju oplođeni i onda sazriju i
to je plod smokve.
Što se energetske vrijednost tiče, 100 g svježih smokava ima oko 75 kcal, ali ista količina suhih ima 250 kcal. Svježe smokve se sastoje od oko 80% vode, 19% ugljikohidrata, 0,75% proteina i 0,3% masti. Sušenjem količina vode spadne na oko 30%, ali količina ugljikohidrata se penje na 65%, proteina 3,3 % i 1% masti. Ta razlika je slična kod sveg sušenog voća. Svježe smokve su bogate različitim mineralima, čija se količina sušenjem otprilike množi sa 3. U smokvama ima kalija, kalcija, magnezija, fosfora, mangana,
željeza, selena, bakra i cinka. Od vitamina svježa smokva sadrži vitamine B kompleksa, vitamin E i K, beta karotena te malo vitamina C. U 100 g svježih smokvi nalazi se 3 g dijetalnih vlakana, dok u sušenim ima skoro 10 g vlakana. Smokve su cijenjene i zbog obilja antioksidansa kao što su karoteni, tanini, lutein i klorogenska kiselina. Svježe, ali sušene još i više, smokve su bogate brojnim fitonutrijentima, antioksidansima i vitaminima zbog kojih možemo reći da se izdižu nad mnogim drugim vrstama voća. Često spominjemo dijetalna vlakna i njihovu važnost u našoj ishrani, a smokve su bolji izvor vlakana od većine
voća. Vlakna mogu biti topiva i netopiva. Netopiva prolaze kroz probavni sustav gotovo nepromijenjena, ali zato imaju sposobnost apsorpcije vode, čime pripomažu redovito pražnjenje crijeva. Ovakvo čišćenje sprečava duže zadržavanje nekih toksičnih supstanci u organizmu štiteći ga pri tome od različitih bolesti i loših stanja.
Neke tvari iz skupine topivih vlakana dovode do brojnih povoljnih djelovanja u organizmu. Topiva vlakna se u procesu probave otapaju stvarajući viskoznu masu koja štiti cjelokupan probavni sustav, pomaže u kontroli razine šećera u krvi te snižava razinu kolesterola. Znanstveno je dokazano da vlakna mogu znatno pripomoći u snižavanju težine.
Procjene znanstvenika pokazuju da je oko 70% kancerogenih oboljenja povezano s lošom prehranom. Visoki unos masti i nizak unos vlakana povezuje se s rakom debelog crijeva; velika konzumacija alkohola povezuje se s rakom pluća, dojke, probavnog sustava i raka jetre. Istovremeno je dokazano da prehrana bogata voćem i povrćem može utjecati na usporavanje pojave raka. Veliki broj epidemioloških studija pokazuje zaštitnu ulogu voća i povrća prema krvožilnom sustavu. Konzumiranjem svježeg voća i povrća značajno se smanjuje rizik od srčanog udara. Zaštitna uloga pripisuje se flavonoidima, koji se nalaze u
smokvama. Smokve imaju i veći sadržaj kalija koji zajedničkim djelovanjem s kalcijem sudjeluje u regulaciji krvnog tlaka te na taj način pomaže u zaštiti krvožilnog sustava. I svježe i suhe smokve sadrže značajne količine vitamina B kompleksa značajnog za moždanu funkciju, osobito za dobro raspoloženje.
U narodnoj je medicini poznato da su smokve mljevene u pire dobre za čišćenje kože lica, a pomažu i kod akni. Proces nanošenja je jednak kao kod bilo kojeg drugog pilinga.
JESTIVI I LJEKOVITI LISTOVI
Listovi su smokve jestivi i ljekoviti. Pokazalo se da pomažu kod snižavanja triglicerida u krvi, a pomažu i kod inhibicije rasta stanica raka. Lišće smokve je već odavno poznato zbog svojih ljekovitih svojstava i u narodnoj medicini koristi se za liječenje bronhitisa, ciroze jetre, visokog tlaka, kožnih problema kao što su čirevi i za skidanje bradavica.
Ali novost je da je lišće smokve također izuzetno dobro za dijabetes. Obično se koristi sok lišća smokve, koji se uzima odmah nakon ustajanja, uz doručak. Lišće smokve se bere, suši u hladu i melje u prah pa se može dodavati i u pekarske proizvode kako bi obogatilo brašno, dalo zanimljiviju boju i, naravno, ljekovita svojstva.
zosradio.ba/Oslobodjenje
