Mnogi se sjećaju priče iz djetinjstva pod nazivom: „Prijatelj se u nevolji poznaje“. Iako je tada, kao djeca, možda i nismo mogli razumjeti u potpunosti, ova kratka priča podsjeća nas na jednostavnu životnu istinu, o tome šta je to pravo prijateljstvo.
Često teške životne situacije, pišu najljepše priče i iz njih proizilaze najbolja i najjača prijateljstva.
Da takva postoje i da se prijatelji poznaju u nevolji, jeste i ono između Razije Čolaković, bh. književnice i autorice jedne od najpopularnijih Facebook stranica u BiH „Muhabet sa Razom“ i Dalborke Ciganović. Njihovo prijateljstvo počelo je prije otprilike dvije i po godine kada je Razija bila gost na Daliborkinom imanju u Zagrebu.
– Daliborka je moja prijateljica koju sam upoznala preko Facebook-a. U našoj priči i razmišljanjima vidjele smo da se zaista slažemo i imamo neka slična razmišljanja, pogled na svijet. Ona je odlučila da napravimo jedno druženje, odnosno, promociju moje knjige u Zagrebu, na njenom imanju. Bila sam malo iznenađena, zato što je, Daliborka prije svega jedna svjetska žena, ali žena koja je pravoslavne vjeroispovjesti, a ja sam pokrivena hanuma, pa mi je u toliko bilo drago koliko sam se i iznenadila. Prihvatila sam ponudu i odlučile smo da budem njen gost u Zagrebu – kazala je za ZOS radio Razija Čolaković.
Nakon dva dana boravka kod Daliborke i prije samog povratka kući u Brčko, Razija saznaje da je njena majka preminula.
– U Zagreb sam otišla s radošću i družile smo se tamo dva dana, pripremale, organizirale, da bi, kako se kaže: „Čovjek snuje, a dragi Bog određuje“, prije samog povratka u Brčko, tu kod nje dobila poziv da je moja majka preselila na ahiret. U tom šoku kakvom sam bila, Daliborka je preuzela telefon i obavila razgovore. Ne znajući ni šta se dešava, znam samo da trebam se vratiti kući u Brčko, pa iz Brčkog na dženazu u Cazin. Tada mi je Daliborka rekla da će me ona voziti direktno za Cazin, jer je znala da je predaleko da se vraćam u Brčko, a potom da idem u Cazin. Utješila me, i u svom tom bunilu, ona se pobrinula za sve. Znam samo da sam došla u Cazin. Tako da taj događaj, njenu nesebičnu pomoć, njenu sabranu reakcija, to čojstvo što je u sebi imala, to što je pokazala, ostavio je neizbrisiv trag. Poslije smo to naše prijateljstvo učvrstile i danas smo ostale jako dobre.
Raziju smo upitali i je li bila iznenađena Daliborkinom gestom, kada joj je u drugom gradu, državi, pružila ruku i pomogla, bez ikakvog razmišljanja?
– Kratko sam u tom periodu poznavala Daliborku, pa mogu reći da sam bila i iznenađena i da nisam. Znala sam njen način razmišljanja i znala sam da je ona prije svega čovjek i da nikada, bez obzira, bila to ja ili neko drugi, ne bi nekoga ostavila na cjedilu. Sigurna sam da bi to uradila za bilo koga drugog.
Razija za ZOS radio pojašnjava i jesmo li se udaljili od osnovnih postulata ko je dobar, a ko loš čovjek.
– Hajde što smo se mi udaljili, ali udaljili su nas i drugi, udaljavaju nas konstantno. Međutim, ja neću da vjerujem u to. Hoću da vjerujem da još uvijek ima pametnih ljudi. Znam da ih ima. Evo primjer smo Daliborka i ja, a ovakvih primjera je zaista mnogo. To su sve ljudi koji rade na sebi, ljudi koji su se prije svega oslobodili strahova, svojih unutarnjih, koji su spremni da prihvate drugačije. Svi mi znamo ko smo i šta smo. Naravno da sam ja muslimanka-Bošnjakinja, moja Daliborka je pravoslavne vjeroispovjesti, ali to je nešto što je naše intimno i što mi ostavljamo za sebe. Vjera je intimna stvar. I treba da bude tako. Ali ima nešto što je jako bitno, a to je biti čovjek, jer ako to niste, vi ne možete biti ni vjernik, ni musliman, ni pravoslavac, ni katolik, jer svaka vjera prije svega zagovara ljubav, toleranciju, pomirenje,… Ako niste čovjek, onda niste ni vjernik – vrlo jednostavno.
Razijinu Facebook stranicu „Muhabet sa Razom“ prati preko 300 hiljada ljudi, a dijelivši priču o prijateljstvu s Daliborkom, ona društvene mreže koristi za promociju dobra, ljubavi, tolerancije, pažnje i prijateljstva.
– Javno pričam, govorim, iznosim bitnost toga šta znači biti čovjek. Jako je teško buditi svijest kod ljudi, mjenjati ljude je gotovo nemoguće, ali moramo raditi na tome ne smijemo odustati. Ove priče su jako bitne da se vidi da primamo i dajemo ljubav. Ljude uvijek dijelim na čovjeka i ne čovjeka, ali moram istaći jednu rečenicu koju sam napisala i u svom postu na društvenim mrežama: „Srpkinja Daliborka i Bošnjakinja Razo, poručuju cijelom svijetu: Kad su ljudi dobri,časni i obrazovani, priča o podjelama i mržnji ne pije vode, jer dobar čovjek, ostaje dobar u svim situacijama.
Razija je istakla i da biti čovjek nema alternativu.
– Zaklela sam se da dokle god sam živa, trudit ću se i raditi na tome da spojim ljude. Ponosna sam na činjenicu da mene prate ljudi svih vjera, nacija, iz cijelog svijeta, a posebno iz zemalja bivše Jugoslavije, Srbija, Hrvatska, BiH, tako sam ih nekako uvezala i spojila, i radim na tome da zaista biti čovjek nema alternativu.
“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”
