Piše: Mirela Buljubašić
Na dnevnom redu 15.redovne sjednice OV Tešanj nalazi se i tačka koja obuhvata analizu rada predškolskih ustanova na području Tešnja. Koliko se ozbiljno pristupilo analizi govori i činjenica da je ono što se zaista tiče ovog društvenog segmenta u Tešnju zauzelo nepune dvije stranice A4 formata, sa istaknutim podacima na osnovu kojih se ne može donijeti nikakav zaključak o radu PPU.
Pišem o ovome jer me se tiče budućnost mog i svakog drugog djeteta koje obitava na našoj Općini, bez obzira na: spol, rod, nacionalnost, zdravstveno stanje, rasu, vjersku pripadnost, mjesto življenja ili finansijsku moć roditelja. Na samom uvodu analize obrađivač/ica (u dokumentima Općine nije prisutan rodno osjetljiv jezik) tvrdi da je kompletnoj populaciji pružena mogućnost smještaja djece u predškolske ustanov bez bilo kojeg oblika diskriminacije.
Zaista užasavaju ovakvi navodi iza kojih se krije mnoštvo djece koja nemaju jednak pristup predškolskim ustanovama, jer su uslovljena finansijskom nemoći svojih roditelja, odnosno, svojim socijalnim statusom. Na ovakvim tvrdanjama se i ogleda kompletna (anti)politika vladajućih, koji svojim tretmanom predškolskog obrazovanja pokazuju da samo djeca roditelja koji su u mogućnosti plaćati boravak u vrtiću mogu imati pristup ovom nivou obrazovanja. To su u analizi i potvrdili sljedećem: „Evidentirano je da najčešće rade oba roditelja, nema situacije da ne radi nijedan roditelj.“ Ovakve rečenice su onaj apsurd na koji nas desetljećima navikavaju i u konačnici smo ga prihvatili kao normalnu pojavu. Da li su se donosioci odluka i politika zapitali zašto u vrtićima nema djece nezaposlenih roditelja? Teško da će sadašnji cjenovnici ići na ruku roditeljima koji ne ostvaruju redovna mjesečna primanja, jer analiza se ne bavi ovom problematikom. Između ostalog, analiza se bavi terminologijom koja tretira roditeljske statuse gdje ni tu ne tretira kategorije samostalnog roditelja ili roditelja staratelja.
Gora stvar od svega je što se na boravak djece u vrtićima u Tešnju isključivo gleda kao na opciju koju roditelji biraju ukoliko nemaju alternativu za brigu o djeci dok su na poslu, a pritom nisu odabrali varijantu u kojoj bi brigu o djetetu/djeci vodili: komšije, djedovi, nane, rođaci etc, što nam pokazuje i ova analiza u kojoj je jedino bitno sljedeće: broj vrtića, broj djece u datom vrtiću, broj uposlenih, površina prostora, uslovi rada, cjenovnik, radni status roditelja i broj djece čiji su roditelji razvedeni.
Ako je od 2016.do danas u Matičnu knjigu rođenih upisano 3150 djece, a od toga trenutno u PPU boravi 567 djece, to nam govori da nam preko 80% djece ne boravi u predškolskim ustanovama. Ta činjenica je dugoročno zabrinjavajuća, jer pokazuje koliko društvo brine da stvori jednake uvjete i prilike za svako dijete. Pored toga, u analizi nije prikazano koji je maksimalan broj djece koji može da boravi u određenoj PPU. Nadalje, u analizi je prikazan broj uposlenih, ali ne i stručnost tih kadrova, odnosno zvanja s kojim obavljaju date poslove. Također, uslovi rada koji su ocijenjeni se vezuju isključivo za prostorije PPU i okarakterisani su kao: solidno, dobro i izuzetno uređeni. Na osnovu kojih kriterija se unosio taj podatak, u analizi nije navedeno.
Da se zaključiti i da je drugi dio analize rada PPU fokusiran na roditelje, njihova primanja i druge materijalne prilike, naglašavajući da plate iz privatnog sektora nisu realno prikazane. Time se ova analiza više bavila brojevima, nikako djecom, a najmanje obrazovanjem. Jer, rad predškolske ustanove ne podrazumijeva samo broj djece i nagađanje materijalnog stanja roditelja djece, već se fokusira na realizaciju GPP-a (godišnjeg plana i programa PPU), istražuje u kojoj mjeri su ti programi savremeni i koliko odgovaraju današnjim potrebama, s kojim problemima se susreću PPU, predlažu li se mjere za uanprijeđenje ovoga sektora, a da ne spominjemo praćenje uključenosti/inkluzije u predškolskom obrazovanju djece sa poteškoćama u razvoju i na kojem nivou su zadovoljeni pedagoški standardi. Između ostalog, analiza se bavi terminologijom koja tretira roditeljske statuse, što uopšte nije tema ove analize.
Na čelu službe koja je radila analizu ovog tipa je osoba koja ima dugogodišnje iskustvo u radu u obrazovanju te stečeno zvanje doktorice nauka. U zadnjem pasusu stoji: „U ranijem periodu Općinsko vijeće je razmatralo inicijativu za osnivanje javne ustanove predškolskog odgoja. Analizirajući stepen obuhvata i dostupnost predškolskog odgoja, organizaciju obaveznog programa predškolskog odgoja, potencijala da osnivanjem javne ustanove bude dodatno unapređen predškolski odgoj, pa i konkurentnost javnog i privatnog sektora, inicijativa nije prihvaćena.“ Dakle, nema se u planu osnivanje javne ustanove namijenjenu predškolskom odgoju i obrazovanju. Odgovorno tvrdim da je realizacija ove incijative moguća.
Sve dok imamo ovakve analize bojim se da nećemo imati napretka kada je u pitanju predškolski odgoj i obrazovanje. Tešanj mora da shvati da predškolsko obrazovanje nije briga o djeci u odsustvu onoga koji se o djetetu stara, nego da je način na koji sistemski postavljamo temelje zdravijem, kvalitetnijem i pravednijem društvu.
Analizu preuzmite ovdje.
