Kroz srpska sela sve je više neženja i taj trend se ne mijenja već nekoliko godina. Djevojke zaziru od poslova na imanju, iako bi tako same sebi bile gazdarice i čini im se privlačnijim da u gradu rade za drugog i to ne za velike plate.
Momci su tu u velikom problemu jer ne žele napustiti djedovinu, ali ne žele ni bez žene.
Zoran Mirković iz sela Koštunići ima kuću u Gornjem Milanovcu, radi u tamošnjoj uspješnoj firmi koja se bavi proizvodnjom posuđa, ali ipak najsretniji je kad završi sa tim obavezama i baci se na obrađivanje zemlje. Zato mu je, kako kaže, teško naći srodnu dušu koja će razumjeti tu njegovu ljubav prema selu.
I dok, može se reći, ima sređenu imovinsku kartu, solidan posao i nalazi se u punoj snazi i puca od zdravlja, ljubavni život mu je prilično oskudan. Naime, iza sebe ima jedan neuspjeli brak iz kojeg ima kćerku. Sa suprugom se odavno razišao i želi joj svu sreću dok za kćerku kaže da je njegov ponos. Međutim, želja mu je da pod suhoborske visove i u njegov dom stigne jedna normalna osoba koja se neće stidjeti da zasadi baštu ili ubere svježu voćku u selu.
“Iskreno rečeno želio bih da upoznam ženu koja je vedra, nasmijana, kojoj neće smetati moje dijete. Koja će da me voli i ja nju, ovaj imetak i ostatak života da podijelimo. Nekako mi to izgleda ne ide za rukom, a volio bih jer ovdje imaju svi uslovi za život, ne treba lomiti leđa imamo sve mašine tu je auto put nova seoska kuća lijepa kuća u Gornjem Milanovcu i lijepo domaćinstvo ovdje u Koštunićima jedino što nedostaje je neka normalna osoba koja na život gleda sa vedrije strane nešto poput mene”, kaže kroz osmijeh za RINU, Zoran Mirković.
Inače, Zoran važi za veoma vrednog i dobrog čovjeka, teško da ga možete sresti da nije nasmijan a do sada ga niko nije vidio ljutog i da psuje. Uvijek kaže da je sve što voli upravo na obali ove prelijepe rijeke koja izvire u Mokroj pećini pod Ravnom Gorom i u kući njegovih predaka gdje se rodio.
Izvor: Blic.rs
