„Na muci se poznaju junaci“, česta je izreka u narodu, u trenucima kada čovječanstvo pogodi neka nesreća, požari ili pak poplave. Kao što to obično biva, ovakve nesreće iz ljudi izvuku ono najbolje, te bez obzira na granice, vjeru, naciju, boju kože, ljudi se ujedine i spremni su pomoći onima koji se nalaze u nevolji.
Da je zaista tako dokaz su i junaci naše priče, vatrogasci iz Doboja i Doboj Juga, koji uspjevaju ugasiti svaki požar, sanirati svaku poplavu i odazvati se na poziv svojih kolega iz drugih gradova i općina, kad god im je to potrebno.
Ekipa ZOS radija razgovarala je Milošem Radonjićem, starješinom Teritorijalne vatrogasne jedinice Doboj i Samirom Mujagićem, predsjednikom Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Doboj Juga. Oni su nam govorili o međuentitetskoj saradnji i pomoći kolegama iz drugih gradova i općina.
– Imamo ugovore s općinama Doboj Jug, Doboj Istok i općinom Usora, gdje dolazimo redovno. Mislim da su ljudi u tim općinama zadovoljni, jer dolazimo gotovo na svaku intervenciju, osim u nekim periodima kada je, možda, kod nas ovdje neka nesreća, ali na 90 posto intervencija se odazovemo. U čestim smo komunikacijama s ljudima, gdje osjetimo to njihovo zadovoljstvo. Što se tiče općine Maglaj tu nemamo ugovor, ali imamo neku saradnju gdje, ništa ne poznaje granice i od gradonačelnika imamo podršku. Stavili smo se na raspolaganje kolegama iz Maglaja i pomogli koliko smo mogli. Nedavno je u „Natronci“ u Maglaju bio požar, gdje smo se odazvali. Nedavno su nas ti ljudi zvali na neku zakusku, gdje su nam dodjelili i plakatu, zahvalnicu, zato što smo im izašli u pomoć. Mnogo nam znače takve zahvalnice. Mislim da je to mnogo i da je to u principu stanje samih ljudi, gdje smo im mi pomogli, da li mi nekome, ili nama neko drugi. To ljudima znači, da sutra može biti samo bolja saradnja i poštovanje, jer ipak vas se neko sjeti ne samo kada je požar, nego i poslije toga, kazao je Miloš Radonjić.
O saradnji je govorio i Samir.
– Sa kolegama iz Tešnja jako dobro sarađujemo. Nedavno smo otišli u ispomoć kada je bila zadnja poplava u Tešnju (op.a. 10.06.2022.) i na svaki poziv odgovaramo. Isto tako kada je bila poplava u Doboj Jugu 2014., vatrogasci iz Tešnja su se među prvima odazvali kao pomoć nama. Vatrogasci iz Doboja pokrivaju Doboj Jug, Doboj Istok i Usoru, koliko god su u mogućnosti. S njima imamo izuzetno dobru saradnju, na svaki poziv su tu i odazovu se. Saradnja nam je zaista na visokom nivou.
Koliko im znači to da uvijek mogu računati na podršku kolega iz susjednih općina, govorio je Mujagić.
– To nam mnogo znači, jer vatrogastvo je širok pojam, nije to samo požar ili poplave imamo i sve ostale elementarne nepogode na koje vatrogasci odgovaraju, tu su i saobraćajne nezgode. Naprimjer, Doboj Jug nema opreme za saobraćajne nezgode, dok tad interveniše Tešanj ili Doboj. Oni imaju tu opremu. Mi kao dobrovoljci je još nemamo, kao ni posebnu obuku za vatrogasce u tim situacijama. Mi brojimo oko 25 aktivnih članova. Djelujemo s vatrogasnim vozilom koje je u potpunosti opremljeno zahvaljujući kantonalnoj upravi civilne zaštite. Opreme nam nije nikad dosta. Trenutno imamo onoliko koliko zahtjeva jedno vozilo, od crijeva, pumpe na vozilu, pomoćnih pumpi, mlaznica i tako dalje… uglavnom imamo sve što treba imati jedno vozilo, a ima još nekih stvari koje bi se tu mogle dodati.
Kako nam je kazao Miloš, koji je u vatrogasnoj jedinici Doboj već sedam godina, za razliku od kolega iz Doboj Juga, oni imaju mnogo bolju opremu, a i veći broj ljudi.
– Moj prethodnik je baš organizirao jedinicu gdje smo imali sastav od 30 ljudi, a organizirani smo u četiri smjene. Uvijek je neko na telefonu, u smjeni je od sedam do osam ljudi. Organizacija je već postojala kada sam ja došao, samo smo je unaprjeđivali, malo po malo, svaki dan se unaprjeđuje i rade nove tehnike. Jedinica je prilično dobro opremljena, međutim, vatrogasci uvijek imaju želju i volju da uvijek treba više, al’ trenutno smo dobro osposobljeni. Imamo trinaest vozila, od njih 11 su teretni kamioni za šumske požare, za tehničku intervenciju cisterne i do dva terenska vozila za manje intervencije. Jedinica je i sa ličnom opremom jako dobra, jer svaki vatrogasac ima svoju ličnu opremu koju koristi .
Budući da imaju ugovore s tri općine i da su se odazvali na svaki poziv kolega iz drugih općina, s kojima nemaju ugovor, vatrogascima iz Doboja, prošla godina bila je poprilično burna.
– Prošla godina bila nam je malo burna. Imali smo oko 300 intervencija na koje smo mi izašli, sa preko 60 intervencija u ove tri općine s kojima imamo ugovor, kao i jedna u Maglaju i jedna u Tešnju što je bila. Mislim da je u prošloj godini bilo nešto manje šumskih požara, što nas je spasilo, jer je i godina bila malo više kišovita i to nam je prednost. Početkom godine kada krenu poljoprivredni radovi krčenje njiva i sve to nam bude probelm. Sad smo se s požarima susreli svi, u svim općinama, ne samo Doboj, nego i okolne općine, gdje smo imalo krajem marta, početkom aprila, imali oko 100 intervencija. To je više ljudski nehat i nepažnja zbog svog tog korova koji spaljuju, jer spaljivanjem vide određeni način krčenja neke površine, kazao je Radonjić te dodao jesu li imali slučajeva teško povrijeđenih i stradalih vatrogasaca.
– Hvala Bogu za ovih sedam godina nismo imali nekih težih povreda, bilo je nekih manjih, ali ne ništa teže da je bilo opasno po život. Mislim možda je to i sistem organizovanja, jer rukovodioc organizacije požara na terenu, vjerovatno, dobro obavlja svoj posao i vodi računa prvenstveno o životima ljudi, pa onda o materijalnom.
Kako nam je stiglo ljeto i visoke temperature, kada je povećana opasnost od požara, Miloš je uputio i poruku građanima.
– Naša poruka građanima je da kako čuvaju svoju imovinu, da tako čuvaju i drugu imovinu. Priroda je nešto što nam je dato. Svaki požar će se ugasiti dal’ prije ili kasnije, međutim, ne može da se vrati određena šteta koje su nastala požarom. Mislim da je mnogo bolje prilikom odlaska na izlet da se otpad skupi u neke vreće, da se ponese sa sobom, da kako smo došli vratimo sve, jer kako čuvamo svoju imovinu čuvajmo i imovinu oko nas.
“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
