„Mi smo, ljudi, došli po vas, da idete s nama u tu tešku borbu, da sutra preuzmete te ozbiljne funkcije, da se bavite javnim poslom kao što se bavite privatnim,“ rekao je Konaković.
„Ne možeš u BiH i tzv. Zapadnom Balkanu zaraditi više od pola miliona maraka a da ti to ne aminuje vladajuća stranka!“, rekao je prije desetak godina ovom novinaru u neformalnom razgovoru Aleksandar Milojević, inače Tešnjak a sada međunarodni ekonomski ekspert sa adresom u Londonu. Pošto tešanjski biznismeni već odavno zarađuju daleko veće pare (pola miliona je samo za džeparac), to bi značilo da se sve događa pod kontrolom Stranke demokratske akcije. I vuk sit i ovce na broju, rekli bi. U to su lokalni dužnosnici ubijedili i lidera SDA Bakira Izetbegovića koji je prilikom nedavne predizborne akcije u Tešnju izjavio da se za tešanjsko privredno čudo ima zahvaliti upravo njegovoj političkoj partiji. Dobio je oštar i gotovo ljutit odgovor sa subotnjeg predizbornog skupa od prof. dr. Mesuda Ajanovića, donedavnog izvršnog direktora tešanjskog Udruženja privrednika, a sada nositelja liste NIP-a za državni parlament iz Zeničko-dobojskog i Srednjobosanskog kantona: „Govorio je (Bakir Izetbegović) o privredi ovdje, hvalio se rezultatima privrede. Naravno da Tešanj prednjači u svemu, naravno da je jedan od najvećih izvoznika i naravno da je sve to tačno. A predsjednik SDA i njegovi puleni i te kako dobro znaju da to nije zasluga njihove vladavine, niti njihove vizije, plana i uređenog sistema – nego isključivo rezultat napornog rada, vizionarskog i profesionalnog pristupa poslu tešanjskih radnika i privrednika. Jer, zaboga, šta bi to bio Tešanj da njih nije bilo?“
„Mi smo došli po vas!“
Značajnu stvar oko tešanjskog fenomena primijetio je Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde (NIP) koji je u subotu Tešnjacima sa govornice rekao da svi pričaju o njima, čak i u zemljama regije. „Ali, ima jedan kuriozitet“, naglasio je Konaković, i uočio: „Vas takvih nigdje nema u vrhu procesa u BiH, političkih i ekonomskih! Mali broj ljudi iz ovog grada fenomena ima priliku svoja znanja, vještine i kvalitete prenijeti na nivo kantona, Federacije i Države; mali je broj rukovodilaca na odgovornim pozicijama, a ovdje vas je na desetine i stotine koji biste mogli pomoći da se stanje u ovoj zemlji popravlja. Mi smo, ljudi, došli po vas, da idete s nama u tu tešku borbu, da sutra preuzmete te ozbiljne funkcije, da se bavite javnim poslom kao što se bavite privatnim, da čuvate državnu imovinu, da je širite, da je razvijate.“ Konaković je dodao da je Tešanj tako jak da bi mogao dati čak pet kvalificiranih kandidata za člana Predsjedništva BiH, ali sada se treba okupiti oko Denisa Bećirovića koji je i NIP-ov kandidat – „zato što ovaj režim mora doživjeti kraj“.
Svi se, dakle, otimaju za tešanjske biznismene. Jer, ulog je veliki: dvije milijarde maraka godišnjeg prometa.
Stvarno, čiji su tešanjski privrednici, ako je takvo pitanje uopće moguće?
Ustaše zaslužne za privredno čudo?
Prvo, tešanjski poslovni ljudi imaju ime i prezime i ne mogu svi biti u jednoj partiji, kao što svi Srbi ne mogu biti u jednoj državi (inače imamo rat).
Drugo, nikako se ne može reći da je SDA zaslužna za tešanjski privredni fenomen. Centar biznisa na području općine Tešanj je u Mjesnoj zajednici Jelah, a tamo SDA baš nikada nije pobijedila, već – SDP. Nije, naravno, ni SDP zaslužan za uspješnu tešanjsku priču, iako je predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić u posljednje vrijeme intenzivirao druženja sa nekim od vodećih tešanjskih tajkuna.
Treće, mada na ironičan način, za tešanjski su poslovni uspjeh u dobroj mjeri zaslužne – ustaše. U Tešnju je, naime, u toku Drugog svjetskog rata stolovao Ademaga Mešić, (ustaški) doglavnik Ante Pavelića. Komunisti su to, dakako, kaznili, pa je Tešanj nakon 1945. godine dospio na crnu listu nove narodne vlasti. Tešanjski kraj je uskraćen za razvojne projekte, pa su su se ljudi morali snalaziti i ići težim putem. A kad ideš težim putem, onda se razvijaš. Rezultat je današnji brand koji se zove Tešanj (o tome će više biti u knjizi LUKAVI BIZNIS koja uskoro izlazi iz štampe, autor Hajrudin Redžović).
Četvrto, Udruženje privrednika Biznis-centar Jelah-Tešanj i općinska vlast (načelnik) žive u tvrdoj kohabitaciji. Ne zato što se vole, već što moraju. Kao u Hrvatskoj Plenković i Milanović, otprilike. Na vlasti u ovoj općini je SDA, čiji su vijećnici u Općinskom vijeću (zajedno sa žetončićima iz koalicionih stranaka, uključujući i žetončiće iz SDP-a) često opstruirali inicijative za koje su lobirali iz Udruženja privrednika.
Peto, kad malo popiju (a to se ne događa petkom kad je džuma), najjači tešanjski biznismeni počnu pričati kako su oni za uvođenje meritokracije. To je oblik vlasti u kojem se administrativni i javni poslovi, odnosno svaka uloga koja zahtijeva društvenu odgovornost, dodjeljuje prema sposobnostima, a ne na temelju pripadnosti nekom lobiju, obitelji (nepotizam i klijentelizam u najširem smislu) ili ekonomskoj kasti (oligarhiji). Prema Wikipediji, to je vladavina ljudi od znanja, vrijednih, mjerodavnih intelektualaca i poslovnih ljudi koji su stručni u donošenju bitnih odluka; sistem upravljanja u kojem neće biti ometan dolazak najsposobnijih ljudi na najodgovornija mjesta.
Slušajnost ili ne, ali meritokraciju je posebno apostrofirao Denis Zvizdić, zamjenik predsjednika Naroda i pravde na subotnjem predizbornom skupu u Tešnju.
„Duboko grlo“
Jesmo li zbrojili dva i dva? Imamo li nakon svega zaključak?
„Samo prati tokove novca i sve će ti se samo kazati“, rekao je “Duboko grlo” 1972. godine novinarima Washington Posta Bobu Woodwardu i Carlu Bernsteinu otkrivajući pozadinu afere Watergate. „Duboko grlo“, najpoznatiji tajni izvor u historiji novinarstva, povezao je tada Richarda Nixona sa skandalom pranja novca i prisluškivanja, što ga je dvije godine nakon toga stajalo dužnosti predsjednika SAD-a.
Veliki novac iz Tešnja promijenio je tokove. Jer je ulaganje u proizvodnju robota postalo promašena investicija, thebosniatimes.
(TBT, Autor Hajrudin Redžović)
