Za djecu i mlade oboljele od dijabetesa tip 1 u Zeničko-dobojskom kantonu konačno dobre vijesti nakon što su nedavnim rebalansom Finansijskog plana Zavoda zdravstvenog osiguranja obezbijeđena dodatna sredstva za nabavke ortopedskih pomagala čime se za djecu do 18. godine osiguravaju senzori za kontinuirano mjerenje šećera u krvi i refundiraju u punom iznosu od 250 KM mjesečno.
Život s manje boli postaje stvaran za destine djece poput Lukmana, koji je od pete godine ovisan o inzulinu. Refundiranje punog iznosa senzora olakšavajuća je okolnost za njega, ali i njegove roditelje.
Kako kaže, sam sebi izmjeri šećer, te naglašava olakšanje korištenja aparata sa senzorom u odnosu na onaj gdje je morao vaditi krv.
„Teško je, on je još uvijek na penovima. Nadamo se da će nam ubrzo dati i pumpu, kažu svi da je puno lakše s tim. Nabavljamo i senzore, bilo nam je teško da bodemo prstiće non-stop, tako da on može sada sam izmjeriti šećer“, priča Lukmanova majka Elma Skopljak.
Nakon što je početkom godine uvedeno pravo na jedan, posljednjim rebalansom budžeta i odlukom ZZO osigurana su potrebna dva senzora.
Novu Odluku ZZO dočekali su s radošću u Udruženju za djecu i mlade oboljele od dijabetesa tip 1. Njihova borba, ipak, nije gotova.
Direktor ZZO ZDK-a Omer Škaljo naglašava kako imaju u vidu da se radi o posebnim kategorijama stanovništva, te da izdvajaju sredstva kako bi im mogli pomoći.
„Mnogo bi nam značilo kada bi se u nekoj skorijoj budućnosti, nekim novim rebalansima, iznašla sredstva da se za djecu obezbijede pumpice sve dok su na redovnom školovanju, najkasanije do 26. godine života“, istakla je Azra Smailbegović, zamjenica predsjednika UO Udruženja djece i mladih oboljelih od dijabetesa tip 1.
Borbu s dijabetesom godinama vodi i Danis, koji nema pravo na besplatan senzor, iako je redovan student. Uz njega su tu brojni mladi na korak do punoljetstva, a koji imaju isti problem.
„Najveće obaveze dolaze nakon 18. godine i najbolje bi bilo kada bi se ovime obuhvatili i redovni studenti do 26. godine života. Senzori bi nam u našim redovnim aktivnostima mnogo pomogli“, ističe Danis Kobić, član Udruženja djece i mladih oboljelih od dijabetesa tip 1.
Nejla Sivac, jedna od članica Udruženja djece i mladih oboljelih od dijabetesa tip 1, također naglašava kako senzor olakšava mnogo toga:
„Izmjerim šećer u toku dana aparatićem preko 20 puta. Senzor traje 14 dana i šećer mogu mjeriti koliko god puta želim.“
Kvalitetniji i život s manje boli najveće su prednosti senzora nad trakicama za mjerenje glukoze u krvi. Stoga, uz zahvalnost za do sada urađeno, najavljuju aktivnosti s ciljem stvaranja jednakih uslova za sve oboljele, piše FTV.
