Nakon što su donirani organi glumice Sanje Burić, koja je preminula 14. septembra 2021. godine, spasili nekoliko života, u Bosni i Hercegovini nije urađena nijedna kadaverična transplantacija (presađivanje organa sa preminule osobe).
Prošao je dakle, 481 dan od posljednje kadaverične transplantacije u zemlji u kojoj je trenutno oko 3.000 osoba na dijalizi, od toga u Federaciji BiH njih oko 2.000.
Prema podacima Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH, oko 220 ih čeka transplantaciju bubrega, 30-ak transplantaciju jetre i 25 transplantaciju srca.
Objavljujemo uspjehe susjeda
No prema riječima Tomislava Žuljevića, predsjednika Udruženja, te su brojke daleko veće jer se mnogi i ne prijavljuju na listu upravo zato što nemaju nade da će jednom dobiti poziv.
– Nažalost mi objavljujemo postignuća naših susjeda, poput Hrvatske u kojoj se čak 95 posto svih transplantacija uradi sa preminulih osoba, a samo pet posto sa živih donora. Kod nas je sve stalo, nemamo ni transplantacija sa živih donora, sramota je kazati da je tokom prošle godine urađeno svega deset, četiri u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) i šest u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla – ističe Žuljević.
Naša zemlja ima 13 transplant koordinatora kojima sada, kaže Žuljević, treba postaviti pitanje – šta su radili prethodnu skoro godinu i po?
– Koordinatori šalju izvještaje u Centar za transplantacijsku medicinu, to im je obaveza i dužnost. Dakle u prethodnih godinu i po njihovi su se izvještaji sastojali od – samih nula. Ako se izvještaji u posljednjih 15 mjeseci bili takvi, onda neko treba postaviti pitanje – šta su svo to vrijeme radili i odmah ih zamijeniti ljudima koji žele raditi. No, odgovornost treba tražiti i u Federalnom ministarstvu zdravstva, ali i kod menadžera klinika, vidjeti s kakvim resursima raspolažu. Stvari se moraju što hitnije pokrenuti, pronaći one koji to koče i početi sa transplantacijama – naglašava Žuljević.
Svi se pokušavaju opravdati
Dodaje kako Federalno ministarstvo zdravstva stalno “pere ruke” kako su oni osigurali sve što je potrebno za dovoljan broj transplantacija. No nakon razgovora sa upravama kliničkih centara doznaje se kako oni još nisu certificirani, piše Faktor.
– Svi se pokušavaju nečim opravdati, ali ono što treba znati jeste da mi ni ranije nismo imali certificiranja, a radile su se transplantacije. Problem što prije treba sistemski riješiti, počev zakonodavca, do izvršne vlasti, odnosno Federalnog ministarstva zdravstva, a onda sve spustiti na menadžere kliničkih centara. Vlada Federacije BiH još 2019. godine donijela je pet zaključaka i između ostalog naglasila kako kliničkim centrima transplantacije moraju biti prioritet, navodeći i razloge za to. Međutim, klinički centri očigledno ne pridržavaju se ni odluka Vlade – kazao je Žuljević.
