Pijte vodu cijeli dan, bolje reći malo pijte, malo pijuckajte, čak i kada niste žedni jer žeđ je prvi znak dehidracije
Danas ćemo se baviti najvažnijom tekućinom za naš život. Svjetski dan voda obilježava se svake godine 22. 3. s ciljem podizanja svijesti cjelokupne javnosti i usmjeravanja globalne pažnje na značaj i važnost vode, te promociju održivog korištenja postojećih vodnih resursa.
KLJUČNA ULOGA
Kao i svi živi organizmi na planeti Zemlji i ljudi u potpunosti ovise o vodi, ali ju mi osim za piće i kupanje, koristimo i za mnoge druge stvari, a najvažnija od njih je svakako kuhanje. Otkriće vatre ili bolje rečeno kontrola upravljanja ovim resursom, bila je prekretnica u sociokulturnoj i općoj evoluciji prvenstveno zato jer nam je omogućila termičku obradu hrane, grijanje, zaštitu od elementarnih nepogoda te zaštitu od predatora i insekata. Sa sigurnošću možemo reći da su prije 125 tisuća godina sve ljudske zajednice na planeti koristile vatru, mada se zna da su na određenim lokalitetima počeli i prije 1,7 miliona godina.
Svjetski dan
Na konferenciji UN-a o vodama 1977. godine u Argentini formulirane su preporuke o problemima vezanim za vodu i vodne resurse. Nakon konferencije UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru 22. 2. 1993. Opća skupština UN-a je rezolucijom odlučila da se 22. ožujak obilježava kao Svjetski dan voda i da se na taj dan posebno skrene pozornost na probleme vezane za vodu i vodne resurse, s tim da se svake godine obilježava uz drugi moto. Tako je 1995. godine obilježen pod motom: “Žene i voda”, 2004. “Voda i katastrofe”, a 2007. “Kako se nositi s oskudicom”. Svakog dana prosječno kućanstvo zapadnog svijeta potroši oko 50 l vode samo na ispiranje wc-a, jedan od šest ljudi na planeti nema dnevnih 20-50 litara osigurane svježe vode. Prema procjenama čak 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, a 2,4 milijarde žive bez osnovnih sanitarnih uvjeta.
UN svake godine stavlja sve jači naglasak na vrednovanje vode, odnosno prepoznavanje i razmatranje raznolikih blagodati i rizika koje voda pruža, a obuhvaća njezine ekonomske, socijalne i ekološke dimenzije, kao i raznolika kulturna i religijska značenja. Vrijednost vode je mnogo veća od njene cijene, jer ima ogromnu važnost za domaćinstva, zdravstvo, kulturu, obrazovanje, ekonomiju i integritet našeg prirodnog okoliša. Ako previdimo bilo koju od ovih važnosti, riskiramo loše upravljanje ovim nezamjenjivim resursom. Voda za piće je jedina namirnica koju koristi sve stanovništvo na Zemlji.
Većina antropologa i arheologa se slaže da je termička obrada hrane, naročito kuhanje, odnosno omekšavanje mesa započela našu fiziološku evoluciju u smjeru smanjivanja očnjaka, oblika cijele vilice i povećanja mozga jer je to na neki način označilo i prelazak s biljne hrane na potrošnju mesa koje je trebalo i uloviti. U tim prapočecima termičke obrade hrane, prvo smo svakako pekli meso i gomolje na različite načine, a sjemenke drobili i namakali. Onda su ti prakuhari počeli zamatati namirnice u mokre listove pa ih prekrivati žarom, jer još nismo otkrili tehnologiju pečenja gline, odnosno pravljenja suđa, a na tom putu smo koristili sve što je izgledom odgovaralo toj funkciji, u početku su to bile velike školjke, ljušture kornjača, lubanje životinja, izdubljeno kamenje da bismo nekada na kraju starijeg kamenog doba, paleolitika, počeli praviti suđe, u vrijeme kada otprilike završava i zadnje ledeno doba prije 10.000 god. i kada prve posude i koristimo za transport vode, kuhanje, pirjanje, blanširanje i posluživanje hrane.
Tales Milećanin, starogrčki filozof iz 7. st. pr. n. e. koji se smatra prvim zapadnjačkim filozofom i ocem znanosti, promatrajući vlažnost hrane, važnost vode u klijanju sjemena, u rastu i ishrani svih živih bića, topljivost zemlje u vodi, razmišljanjem o meteorološkim pojavama koje po njegovu viđenju uzrokuju promjene agregatnih stanja vode, odabire upravo vodu kao počelo prirode i svega živoga. Na njegova opažanja se kasnije nadovezuju drugi filozofi. Empedoklo 200-tinjak godina kasnije objašnjava strukturu prirode kroz 4 elementa – vodu, zrak, vatru i zemlju, dok kineski klasični filozofi dodaju i elemente drveta i metala, ali svi u svojim konceptima vodu smatraju osnovnom supstancom svemira. S njima se slažu i Platon, kasnije Aristotel i ova vjerovanja se u potpunosti zadržavaju do renesanse.
Voda ima i ključnu ulogu u skoro svima tradicionalnim azijskim filozofijama, smatra se korisnom za sve, opasnom za sve, promjenjivom i uvijek istom te kao takvom opet početkom i krajem svega u svemiru. Ova stara filozofska razmišljanja i stavovi se ogledaju praktično u svim svjetskim religijama, gdje se voda smatra supstancom koja čisti. Rituale vjerskih pranja uključuju šintoizam, taoizam, budizam, hinduizam, sikizam, rastafarijanstvo. Židovsko obredno kupanje mikveh je kasnije u obliku potapanja, uranjanja, škropljenja osoba u vodu, postalo jedna od središnjih religijskih ceremonija u kršćanstvu prilikom krštenja, a svetom vodom se blagosiljaju i ljudi i kuće i predmeti. U islamu voda se koristi za abdest, svakodnevno 5 puta, i gusul kada je to potrebno, te pri kupanju pokojnika, a važnost vode se vidi i u tome što se voda, izvedene i povezane riječi s pojmom vode i u Bibliji i u Kur’anu spominju nekoliko stotina puta.
Voda je sastavni dio svih živih bića i jedan od osnovnih sastojaka hrane. Uz kisik koji udišemo najvažnija je za normalno funkcioniranje ljudskog organizma jer sudjeluje u svim biokemijskim reakcijama u našem tijelu te nas štiti od udaraca. Čini između 60 i 70% tjelesne mase odraslog čovjeka, nešto više kod djece i nešto manje kod ljudi koji dočekaju duboku starost. Uz pravilnu ishranu, zdrave prehrambene navike i redovitu fizičku aktivnost, konzumiranje vode kao najzdravijeg pića je najvažnije za život i zdravlje. Voda sudjeluje u razgradnji i apsorpciji hrane i olakšava probavu, oslobađa organizam od štetnih tvari, izvor je tijelu važnih minerala i elektrolita, regulira tjelesnu temperaturu, služi kao štitnik organa i tijela, zglobova, oka, za vlažnost sluznice, posteljice nerođenog djeteta u trudnoći, te održava kožu zdravom i usporava starenje.
Za normalne tjelesne funkcije važna je ravnoteža vode i tjelesnih tekućina u organizmu koju reguliraju koža i bubrezi. Ukupan unos vode ovisi o njezinu unosu hranom i pićem, proizvodnji, odnosno metaboličkoj vodi, koju organizam sam stvara iz ugljikohidrata, masti i bjelančevina i naravno o izlučivanju, uriniranju, stolici, znojenju te isparavanju prilikom disanja. Premali unos vode uzrokuje dehidraciju u organizmu koja, ovisno o stupnju, izaziva smetnje, pa i smrt ako je gubitak veći od 15%. Manji gubici uzrokuju suhoću usana i usta, suhu kožu, glavobolju, manjak koncentracije, smetnje mentalnih funkcija, rada bubrega, manje lučenje mokraće, smetnje probavnog sustava i srca. Rijetko se događa, ali i prevelik unos vode u kratkom vremenu, obilna i brza konzumacija, hiperhidracija, nije dobra, jer dovodi do neravnoteže elektrolita u tjelesnim tekućinama, koja uzrokuje smetnje, a u ekstremnim slučajevima i smrt.
U posljednjih 30-ak godina često smo bili izloženi uputama o različitim količinama vode koja nam je potrebna svakodnevno. Veliki broj nutricionista i prehrambenih stručnjaka je u istom periodu počeo savjetovati da pijemo kada smo žedni i da je to najbolji odgovor na pitanje koliko vode je potrebno popiti na dan. Potrebe za vodom ovise o količini unesene hrane i tjelesnoj masi, dobi i tjelesnoj aktivnosti, tako da ne postoji jednostavan recept, ali je sigurno da ako vam je sama žeđ znak, onda kasnite jer je žeđ prvi znak dehidracije.
Jedno od posljednjih istraživanja nam kaže da se dnevno u umjerenoj klimi, uz normalnu fizičku aktivnost u prosjeku preporučuje piti 0,03 l vode po kilogramu tjelesne mase. Pa ako ćete se sigurnije osjećati uz matematičku formulu, to bi vam izgledalo ovako: osoba koja ima 60 kg x 0,03 l = 1,8 l vode, netko sa 75 kg x 0,03 l = 2,25 l, a meni je jednostavno jer sa 100 kg lako dođem do količine od 3 l na dan. E sada ako imate alergiju i cijeli dan vam cure suze i nos, te kašljete i kišete, bavite se fizičkim poslom ili trenirate naročito ljeti, onda vam svakako treba više vode.
Kada dođemo do količine vode koja nam je potrebna, onda se postavlja pitanje kada tu svu vodu popiti? Voda se pije cijeli dan, lagano i najbolje je da je što bliža našoj tjelesnoj temperaturi, bez obzira na to što se kod nas uvijek pušta da malo oteče kako bi bila hladnija i što kineska i indijska tradicionalna medicina preporučuju piti vruću vodu. Ali ako ste i tu u nedoumici, bolja je toplija nego hladnija jer sa zdravstvenog aspekta rashlađivanje vodom “ne pije vodu” i nema nikakvog smisla osim izazivanja šoka u probavnom sustavu. Dakle, voda na sobnoj temperaturi od 22 ℃, ako već ne može na tjelesnoj 36 ℃ je idealne temperature.
Isto tako treba imati na umu da je voda iz slavine na 15-16 ℃, a sve slavine iz kojih zbog različitih razloga dobijamo topliju vodu, kada odvrnemo hladnu, smatramo odličnom podlogom za razvoj bakterija, naročito opasne legionele, pa takva voda nije za piće ili ju trebamo prokuhavati jer su cijevi ili preplitko ukopane ili su u neposrednoj blizini toplih cijevi. Ako su nam zubi i grlo zdravi, jasno da nam je svima hladna voda ugodnija i da imamo osjećaj boljeg osvježavanja i gašenja žeđi, ali to ne znači da je hladna voda zdravija, mada se u zapadnjačkoj medicini uopće ne obraća pažnja na ovo pitanje, dok su istočnjačke medicine vrlo složne i izričite te sugeriraju toplu i vruću vodu za pijenje.
HIDRATACIJA ORGANIZMA
Najvažnije za zapamtiti je da bez vode ne možete izdržati duže od 3 dana, pa ako vas, ne daj Bože, zatrpa zemljotres, pijte mokraću koliko god vam strašno moj savjet izgledao jer pretpostavljam da vam je jasno što su pili ljudi koje pronađu nakon više dana žive pod ruševinama. Voda u Bosni i Hercegovini koju dobivamo putem vodovodne mreže, u našim stanovima smatra se zdravstveno ispravnom, ali ako je po nesreći zgrada tako napravljena da su cijevi centralnog grijanja odmah uz vodovodne, pa je temperatura iznad 15 ℃, trebate ju provjeriti jer može sadržavati neželjene bakterije. Pijte vodu cijeli dan, bolje reći malo pijte, malo pijuckajte, čak i kada niste žedni jer žeđ je prvi znak dehidracije.
Potrebe za vodom se povećavaju uslijed fizičke aktivnosti i toplijeg vremena, a na dodatni unos vode trebate paziti ako skrbite o maloj djeci, osobama starije dobi ili ste trudnica i dojilja. Pod pojmom vode ili bolje reći hidratacijom organizma smatramo pijenje vode, većine čajeva, bistre juhe, te svježih, nezaslađenih sokova od voća i povrća koje sami pravite, možemo tu ubrojiti i konzumaciju svježeg voća i povrća bogatog vodom kao što su na primjer lubenica, jagode, grožđe, rajčica ili krastavci. Pijenje kave se ne računa, jer je kava diuretik i u konačnici izbacuje vodu iz organizma te se zato uvijek poslužuje i konzumira uz čašu obične vode, kao ni slane juhe i većina jela na žlicu oko kojih bismo se mogli prevariti kao i u slučaju gaziranih napitaka i pošećerenih sokova. Zato naviku pijenja čiste vode treba razvijati kod djece čim prestanu dojiti, kroz cijeli dan kako bi im ona i ostala najdraže piće, piše Oslobođenje.
