U jeku pandemije koronavirusa, planetu je zadesio niz okolnosti čije su nas posljedice jako iscrpile. Počnimo samo od statistike smrtnih slučajeva, problema u porodici, straha od nestašice hrane, emocionalne nesigurnosti, depresije i slično.
Svi ti faktori, najviše su se odrazili na metalno zdravlje čovjeka, a psiholozi i sociolozi su imali pune ruke posla…
Sve to ukazuje da je mnogima bila potrebna pomoć, te smo zbog toga napravili anketu na osnovu koje smo analizirali šta je to ljude najviše povrijedilo i s kakvim problemima su se suočavali u jeku pandemije. Neki od odgovora bili su:
- NE (komunikacija) – sagovornik ne želi slušati, primiti kritiku, izbjegava odgovor i tvrdi da je on uvijek u pravu)
2. Emotivna bol (patnja za voljenom osobom, žal za prošlosti)
3. Gubitak bliske/voljene osobe
4. Toksično okruženje (društvo odbija pojedinca zbog problema)
5. Izdaja ili prevara partnera
6. Obostrana toskičnost u vezi
7. Razočarenje u samog/samu sebe
8. Čekanje (distanciranost, prolazak vremena)
8. Nerazumijevanje na radnom mjestu
Kako bi se uvjerili na koji su se način ljudi suočavali s problemima, ekipa portala Radiosarajevo.ba kontatirala je voditeljicu psihološkog Savjetovališta Nahla iz Sarajeva Azru Ibrahimović.
Ibrahimović navodi kako je dosta osoba zatražilo stručnu pomoć u prethodne tri godine obilježene koronavirusom.
“Što se tiče prethodne tri godine obilježene pandemijom koronavirusa možemo govoriti o povećanom broju osoba koje su zatražile pomoć u vidu savjetovanja ili psihoterapije u našem Psihološkom savjetovalištu. Postoje osobe kod kojih su se problemi javili isključivo uzrokovani stanjem pandemije, kao što su anksiozni poremećaji, zabrinutost u vezi vlastitog zdravlja ili zdravlja bliskih osoba koja je znala dovesti do prevelike brige i nefunkcionalnosti osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Kod drugih osoba je, kao posljedica anksioznosti ili specifičnih uvjeta života, izazvano izraženo nezadovoljstvo ili depresija.
Usljed specifičnih uvjeta života; restrikcija kretanja, okupljanja i održavanja društvenog života, zabrinutosti u vezi nestanka hrane ili nemogućnosti da se dođe do određenih artikala, kod nekih osoba je izazvalo već navedene teškoće, a kod nekih je produbilo i pogoršalo već od ranije prisutne poteškoće”, kaže Ibrahimović.
Također, u periodu izolacije, brojni problemi su izašli na površinu zbog previše slobodnog vremena, dodaje Ibrahimović.
“Veće zadržavanje u vlastitim domovima produbilo je probleme u porodicama u kojima je od ranije bila prisutna različita problematika, od bračnih problema, nasilja u porodici, manjka komunikacije, roditeljskih nekompetencija i sl. Postoje pojedinci koji su u ovim specifičnim uslovima života više se posvetili sebi i svojoj porodici, kako bi sebe izgradili, otkrili neke svoje talente i sklonosti kroz bavljenje različim hobijima i kroz čitanje, a isto tako više komunicirali sa članovima svoje porodice i kvalitetnije provodili zajedničko vrijeme. Posebno su bile pogođene osobe koje su od ranije imale određenih psihičkih poteškoća kako i osobe koje su žrtve nasilja u porodici. Ono što smo mogli vidjeti u ovom periodu jeste koliko je važno brinuti o mentalnom zdravlju kao i o fizičkom i koliko je važno da se radi na prevenciji i smanjenju nasilja u porodici, ističe Ibrahimović.
Ono što je krucijalno jeste to da se problem nastoji riješiti, kako ne bi došlo do još goreg psihičkog stanja pojedinca, navodi Ibrahimović.
“Smatram da se puno stvari koje su isplivale kao problemi u ovim specifičnim uslovima života može riješiti i prevenirati. Od toga da se zatraži pomoć kad osoba primijeti da se mijenja i da više nije funkcionalna kao što je ranije bila, jer rješenje uvijek postoji samo ga treba pronaći, a nekada je uz pomoć druge osobe puno lakše i brže. Do toga da supružnici nauče kvalitetnije komunicirati jer je to osnova uspješnog i sretnog braka i kako da na konstruktivan način rješavaju konflikte. To su vještine i one se uče, ne rađamo se s njima. Zato treba uložiti truda i uvježbati ih. Za kvalitetne porodične odnose, važno je stjecati vještine roditeljstva, pored vještina komuniciranja i vještina konstruktivnog rješavanja konflikata, zaključuje Ibrahimović.
Nakon objašnjenja psihologa, kontaktirali smo i sociologa Adema Olovčića, koji je za portal Radiosarajevo.ba pojasnio kako se trebaju nositi osobe s problemima depresije i toksičnog odnosa sa partnerom.
“Najbolji način da se ljudi suoče s problemom ukoliko su u depresiji, pate za voljenom osobom ili bivšim partnerom jer su ostali u nedovršenom toksičnom odnosu definitivno je da se osvijesti navedeno stanje i da se radi na njegovom prevazilaženju. Da bi to bilo moguće, potrebno je potražiti pomoć. Nekad prva stepenica može biti blizak prijatelj ili član porodice, ali svakako da je pomoć stručnog lica od iznimnog značaja. Iz provjerenih izvora se zna da u Bosni i Hercegovini postoji mnogo organizacija, udruženja i specijaliziranih ordinacija koje se bave upravo psihoterapeutskim tretmanom, koji je najbolji način suočavanja sa problemima na psihičkoj razini, ne samo u kontekstu njegovog rješavanja, već i u smislu prevencije. Nažalost, još uvijek smo društvo u kojem je posjeta psihoterapeutu ili psihijatru tabu, a to ni u kom slučaju ne bi smjelo biti tako, ističe Olovčić.
Uz to, Olovčić dodaje kako je pandemija koronavirusa pokazala da je svakodnevnica zaista neizvjesna i da se društvo jednostavno mora naučiti nositi sa svojim problemima.
“Pandemija koronavirusa koja je trajala tokom 2020. i 2021. godine ostavila je velike posljedice na društvo, naročito u kontekstu poremećaja društvenih odnosa koji su, kako znamo, u praksi bili reducirani i/ili svedeni na minimum. Ljudi su postali uplašeni, otuđeni jedni od drugih, ali i izašli iz kolotečine svakodnevnih obaveza koje su obavljali na radnom mjestu, u školi i slično. Pandemija je pokazala da je svakodnevnica neizvjesna, te da se život za tren može u potpunosti promijeniti tako da ono što nam je nekad bilo nezamislivo preko noći može postati stvarno stanje stvari.
S druge strane, društveno distanciranje, koje se i nazivalo tako, ostavilo je veliki trag na individue i pitanje je, da li su individue danas u stanju da se nose s izazovima koji se danas nameću u većem obimu i jačim intenzitetom nego što je to bilo prije pandemije”, zaključuje Olovčić.
Izvor: radiosarajevo
