Plastični otpad predstavlja ozbiljan ekološki problem u Bosni i Hercegovini, kako u pogledu adekvatnog odlaganja i zbrinjavanja, tako i u pogledu reciklaže. Ovaj tip otpada ima dugotrajne štetne posljedice po okolinu i ljudsko zdravlje, zbog čega je važno da se pronađu efikasna rješenja za njegovo upravljanje. U Bosni i Hercegovini se troši puno plastike i prema gruboj statistici jedan stanovnik godišnje u prosjeku potroši najmanje 70 plastičnih flaša koje, uglavnom, završavaju na deponiji.
Najveći problem je nedostatak infrastrukture za odlaganje i zbrinjavanje plastičnog otpada, nedostatak odgovarajućih otpadnih deponija i reciklažnih centara što rezultira nekontrolisanim odlaganjem otpada na divljim deponijama, rijekama i drugim prirodnim staništima.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, na više od petine teritorije Bosne i Hercegovine ne postoji organizirano upravljanje otpadom, pa stanovništvo baca otpad na divlje deponije.
Prikupljanje otpada ide sporo
“U Bosni i Hercegovini je zaštita okoliša na entitetskom nivou, a entiteti su napravili nekakav sistem produžene odgovornosti ovih kompanija koje na tržište izvoze otpad koji je zapakovan u ambalažu – bilo plastičnu, staklenu ili metalnu. Međutim, taj sistem ne funkcioniše i vrlo malo se prikupi otpada, što znači da ga se vrlo malo reciklira. Posljedica je da smo zatrpani plastikom i da će ovakvo stanje koje traje 30 godina, pod pretpostavkom da uspijemo očistiti otpad kojeg smo proizveli za ovo vrijeme, biti u okolišu slijedećih nekoliko stotina godina”, kaže Anes Podić iz Udruženja Eko akcija.
Dodaje da je bilo je nekoliko pokušaja uspostave funkcionalnog sistema zbrinjavanja otpada, ali je to svaki put propalo zbog pogrešne organizacije.
“Dvije su pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi sistem profunkcionisao. Jedna je da imate infrastrukturu za odvojeno prikupljanje otpada, što kod nas postoji ali samo sporadično. Drugi dio redovno nedostaje – to su kazne za one koji pravilno ne koriste infrastrukturu. Kod nas kazne ne postoje i možete u kontejner ili u rijeku baciti bilo šta, a da nema nikakvih sankcija. Upravo je to razlog zašto svi pokušaji uspostave funkcionalnog sistema uglavnom propadaju”, kaže Podić.
Sistem reciklaže u Bosni i Hercegovini je uspostavljen u skladu sa entitetskim zakonima o upravljanju otpadom i pravilnicima koji tretiraju posebne kategorije otpada, uključujući pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu. Zakonska regulativa podrazumijeva uspostavljanje sistema reciklaže na principu „produžene odgovornosti proizvođača“.
„Ovaj princip u okolišnoj politici podrazumijeva da se odgovornost proizvođača za proizvod produžava na post-potrošačku fazu životnog ciklusa proizvoda tj. na ambalažni otpad koji nastaje nakon konzumiranja proizvoda koji su proizvođači upakirali u ambalažu i plasirali na tržište. U oba entiteta su osnovani tzv. operateri sistema produžene odgovornosti proizvođača čija je uloga da garantuju da će se sistem selektivnog prikupljanja otpada razviti na održiv i harmoniziran način i u kome će svi akteri, uključujući javna komunalna preduzeća, imati priliku za razvoj i jačanje materijalno-tehničke osnove sistema“, pojašanjava Irem Silajdžić iz ENOVA, kompanije sa višegodišnjim iskustvom u oblasti okoliša.
Je li reciklaža plastike isplativa?
U Federaciji BiH su uspostavljena dva operatera za ambalažu – Ekopak i Eko život, a u Republici Srpskoj – Euro Beta. Operateri su dužni da organiziraju mrežu sakupljača i reciklera koji će u njegovo ime vršiti aktivnosti upravljanja ambalažnim otpadom, bilo da se radi o privatnim reciklerima ili javnim komunalnim preduzećima.
„Pravilnikom su propisani ciljevi za operatere koji podrazumijevaju, između ostalog, u Federaciji BiH da se postepeno do 2027. godine od ukupne količine plastične ambalaže plasirane na tržište odvoji i reciklira 21 posto, od čega minimalno pet posto mora doći iz komunalnog otpada, dok je u Republici Srpskoj to 20 posto. Proizvođač proizvoda upakovanih u ambalažu, uvoznik, punilac, paker, distributer prenosi svoje obaveze upravljanja otpadom na operatera sistema koji je dužan da u skladu sa propisanim ciljevima za reciklažu ili iskorištavanje otpada, obezbijedi preuzimanje i transport, te predaju otpada na daljnji tretman subjektima upravljanja otpadom koji imaju potrebne dozvole“, kaže Silajdžić.
Dodaje da zakoni koji se tiču upravljanja otpadom i ambalažom postoje, ali ono što nedostaje u zakonskom okviru jeste pravilnik o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, koji bi trebao da transponira zahtjeve istoimene EU direktive kojom se postepeno smanjuje i u potpunosti ukida upotreba jednokratne plastike.
„I pored nepostojanja ovog pravilnika u praksi vidimo da neke međunarodne firme u Bosni i Hercegovini ili firme izvoznice već prelaze na alternative plastici ili npr. proizvode plastične boce sa pričvršćenim čepovima što je jedan od zahtjeva ove direktive. Nažalost, sistem reciklaže u Bosni i Hercegovini je na nezadovoljavajućem nivou. Problem je loša opremljenost komunalnih preduzeća koja nisu u mogućnosti vlastitim sredstvima da investiraju u materijalno tehnička sredstva, tj. opremu za odvojeno prikupljanje i sortiranje otpada“.
Uspostavljeni sistem produžene odgovornosti proizvođača još uvijek finansijski nije dovoljno jak da bi mogao isfinansirati sve potrebe učesnika u sistemu, a ni ostali raspoloživi fondovi poput entitetskih fondova za zaštitu okoliša nisu dovoljni da podmire sve potrebe. Kreditne sposobnosti komunalnih preduzeća ili njihovih vlasnika, općina i gradova, također nisu na zavidnom nivou, dok je stepen naplate komunalnih usluga u pojedinim lokalnim zajednicama ispod zadovoljavajućeg nivoa.
Lokalne deponije
„Ovdje je potrebno napomenuti da uvođenje odvojenog sakupljanja otpada i sortiranje uvećava operativne troškove za komunalna preduzeća kojima je bacanje prikupljenog otpada na lokalna smetljišta, bez ikakvog prethodnog odvajanja, najjeftnija opcija jer je besplatno. Ona komunalna preduzeća koja su uspjela uvesti neku vrstu odvojenog sakupljanja otpada od domaćinstava uspostavljanjem zelenih otoka u stambenim naseljima ili crnih i žutih kanti za individualna domaćinstva, zbog nedostatka adekvatne kampanje podizanja svijesti i komunikacije sa građanima suočavaju se sa nerazumijevanjem stanovništva i zbog toga ne postižu adekvatne rezultate“, ističe Silajdžić.
Eko život d.o.o. Tuzla ovlašteni je operater sistema upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom na području Federacije BiH. Od ukupno prijavljenih količina plastične ambalaže tom operateru, u količini od 11.335,283 tona, ukupno je zbrinuto i reciklirano 2.083,921 tona što iznosi oko 19 posto od ukupno prijavljene količine plastične ambalaže na području Federacije BiH.
„Strateško opredjeljenje Eko života jeste upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom koje se zasniva na iskustvima EU, što uključuje sakupljanje, sortiranje, povrat, iskorištavanje i recikliranje ambalaže i ambalažnog otpada. Što se tiče zakonskih okvira, građani nisu u obavezi u svojim domaćinstvima sortirati otpad, s obzirom da javna komunalna preduzeća nisu u zakonskoj obavezi vršiti selektivno odvajanje i zbrinjavanje ambalažnog otpada“, ističe Jasmin Omanović, direktor Eko života.
Prema Pravilniku o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom, operater je dužan da zbrine i reciklira sljedeći ambalažni otpad: papir i karton, plastika, staklo, drvo, metal i ambalaža koja sadrži ostatke opasnih materija ili je onečišćena opasnim materijama.
„Dužni smo u toku kalendarske godine, od ukupno prijavljenih količina privrednih subjekata, reciklirati 35 posto, s tim da se cilj iz godine u godinu povećava i možemo se pohvaliti da svake godine recikliramo više od zadanog cilja. Što se tiče trenutne situacije po pitanju plastičnog otpada, nažalost svjesni smo da se svi suočavamo sa problemom neadekvatnog odlaganja, a sve zbog neuređenog zakonskog okvira po pitanju odlaganja, jer ne postoji zakonska regulativa koja će ‘natjerati? građane da isti adekvatno odlažu“, kaže Omanović.
Kako bi prevazišli probleme neadekvatnog odlaganja otpada potrebno je, ističe na kraju, akcenat staviti na dizanje svijesti kod građana o prednostima selektivnog odvajanja i reciklaže ambalažnog otpada, piše Al Jazeera.
