U teoriji, stopa povratništva u vršenju krivičnog djela najveća je kod seksualnih prijestupnika. To u praksi znači da postoji velika vjerovatnost da će osuđenik poslije izdržane kazne zatvora, ponovo pokušati ili učiniti isto krivično djelo. Važno je znati ko su te osobe. Nakon posljednjih nemilih događaja – bijega osuđivanog pedofila iz Suda u Banjaluci za kojim se još traga, te slučaja iz Velike Kladuše gdje je prestupnik uhapšen nakon novih prijava – počelo se više govoriti o registru pedofila u Federaciji BiH, koji je odavno na čekanju. Kako će on izgledati u ovom entitetu, a kako funkcioniše u RS?
Zakon o registru pedofila u FBiH trebao je biti usvojen u julu, no tačno pred ovu tačku dnevnog reda prekinuta je četvrta redovan sjednica Zastupničkog doma Parlamenta FBiH.
Jedna od njegovih predlagačica, Lana Prlić, vjeruje kako je određena vrsta medijskog pritiska nakon posljednjih uznemirujućih slučajeva dovela do činjenice da će se on na dnevnom redu naći na idućoj zakazanoj sjednici, pet mjeseci kasnije.
Pored Prlić, na ovu temu smo govorili i sa Adnom Hanić – Zalihić, doktoricom Pravnih nauka koja je učestvovala u pripremi prijedloga zakona za FBiH.
Naglasila je uspostavljanje ovakvog registra predstavlja i međunarodno-pravnu obavezu koju je Bosna i Hercegovina preuzela.
On bi podrazumijevao, između ostalog, da se raniji počinitelj mora povremeno javljati nadležnom organu, da mora prijavljivati napuštanje mjesta prebivališta, kao i da se suzdržava od mjesta i objekata u kojima se okupljaju djeca.
Osim svrhe sprječavanja ponavljanja ovakvih djela, uspostavljanje registra imalo bi i preventivnu svrhu.
“Sama spoznaja u javnost kod nekih eventualnih počinitelja bi mogla imati odvračajući efekat”, pojasnila je Zalihić.
A o iskustvu prolaska kroz proces usvajanja ovakvog zakona za N1 je govorila i prof.dr. Ivanka Marković sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, koja je bila predsjednica radne grupe za izradu Zakona o posebnom registru lica pravosnažno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece. Prisjeća se kako je dilemu izazvalo da li registar treba biti javan ili ne, no ona podcrtava kako takvi podaci ne bi trebali biti javno dostupni.
“Mi smo mala sredina. Još postoji problem u našim glavama. Mi osuđujemo ne samo počinitelja, nego stgimu stavljamo i na članove njegove porodice. To ne ometa efikasnost zakona”, navela je Marković.
Pri tome je naglasila i obavezu svih institucija i organa koji zapošljavaju osobe koje bi mogle doći u neposredan kontakt sa djecom – da provjere da li je osoba koju planiraju zaposliti upisana u registar.
Slično će biti i u entitetu Federacija BiH, registar će biti dostupan organima krivičnog pravosuđa, te pod određenim uvjetima i organima, organizacijama i institucijama, koje u okviru svoje nadležnosti imaju redovan kontakt sa djecom.
U njega će se unositi lični podaci osuđenog, zajedno sa boravištem i prebivalištem. Unosit će se i podaci vezani za osuđujuću presudu (ko je donio i zbog čega, te sankcije). Registar će sadržavati i podatke za fizičko prepoznavanje osobe, fotografiju, ali i DNK profil.
Osim o registru, sa stručnjakinjom Ivankom Marković govorili smo i o znakovima na koje treba obratiti pažnju u našoj okolini.
Pedofilija se može desiti na svim mjestima, ne postoje fizičke karakteristike koje odaju pedofile, no obično su to ljudi koji pokazuju pretjeranu sklonost za provođenjem vremena sa djecom koja im nisu ni u kakvom srodstvu.
“Imaju potrebu da grle djecu, da im se dodvoravaju, da postaju djeci prijatelji, a da nema nikakve veze između njih – to može biti znak uznemirenja. Bilo bi dobro da roditelji kada puste djecu na igralište prate ko sjedi u njihvoj blizini, ko ih zove sebi, poklanja igračke… treba biti jako obazriv kada su takve stvari u pitanju”, pojasnila je Marković.
S druge strane, prema Marković, mnogo je lakše prepoznati da je dijete bilo žrtva pedofilije, nego uočiti počinitelja.
“Ako dođe do promjena u ponašanju, ako do jučer živahno dijete postaje povučeno, povlači se u sebe, ako burno reaguje na zagrljaje, ako ranije nije imao problema bilo koje vrste, a sada noću kreće da mokri u krevet, ako pokazuje određene seksualne pokrete u igrama, ako u igri s drugima govori o tome…moralo bi to biti alarmantno za roditelja i bilo bi bitno dijete odvesti psihologu, te više pažnje obratiti na to s kim provodi vrijeme – a sve to kroz igru”, pojasnila je Marković, piše N1 BiH.
