Da izborni rezultati nisu kakvi jesu – zaista sam sigurna da jedni druge ne bismo odabrali, kaže Ermina Salkičević-Dizdarević
O reformskim zakonima, EU putu naše zemlje i radu Parlamenta, za Oslobođenje govori državna zastupnica SDP-a BiH Ermina Salkičević-Dizdarević
SMATRATE LI DA JE IZOSTANKOM USVAJANJA VAŽNIH EVROPSKIH ZAKONA UGROŽEN EU PUT NAŠE ZEMLJE? DA LI JE NAKON POSJETE VON DER LEYEN I IZVJEŠTAJA EK-A ONIMA KOJI SU MISLILI DA ĆE SE OLAKO DOMOĆI NOVCA IZ EU JASNO DA TAKVIH POKLONA NEMA?
– Svaki zakon koji se ne usvoji je usporavanje procesa otvaranja pregovora, ali i uvod ili produbljenje pravne nesigurnosti. S tim u vezi, samo ću ponoviti još jednom – čak pet reformskih zakona smo usvojili, a radimo i na novima. Da li bi bilo bolje da je više zakona usvojeno – apsolutno da, a da li je moguće sa ovakvim partnerima i situacijom u kojoj se nalazi cijelo bh. društvo – e to je ono što je problem. U ranijem sazivu nije bilo niti jednog zakona, a sada je za mjesec usvojeno pet, što znači gdje postoji volja, nađe se i način.
PAMETNOM DOSTA
Još jednom ću podvući našu opredijeljenost za poboljšanje uslova života svakog građanina Bosne i Hercegovine na svakom pedlju naše zemlje i to ne na deklarativnoj izjavi, nego na stvarnim primjerima i tamo gdje je do nas – umoriti se nećemo. Što se tiče posjete Von der Leyen i poruka koje je poslala – pametnom dosta. Nema ništa na lijepe oči. Ove dvije milijarde eura grantova za zemlje regiona i četiri milijarde namijenjene za razvoj su nagrada onima koji urade više i bolje. Mi se moramo konačno suočiti sami sa sobom i vrlo jasno našim građanima pokazati pravo lice: ko je za građane, a ko navija samo za sebe i sebi bliske osobe. Vrlo jednostavno rečeno. Uradi reformu – bićeš i nagrađen.
MNOGO SE GOVORI O NEOPHODNOSTI ZAKONA O VANJSKIM POSLOVIMA. IPAK, SAGLASNOST IZOSTAJE U PARLAMENTU. ŠTA JE SPORNO?
– Prema informacijama kojima raspolažem, naši partneri nemaju primjedbe na tekst zakona, a i ono što su imali, komunicirali su sa ministrom Konakovićem, tako da je zakon potpuno usaglašen i kao takav jednoglasno je usvojen na Vijeću ministara BiH. Ovo je samo odraz nepouzdanosti i nezrelosti SNSD-a kao partnera, iz kojeg razloga – moraćete pitati njih.
DA LI BISMO IZBJEGLI SRAMOĆENJE PRED MEĐUNARODNIM INSTITUCIJAMA KADA BISMO IMALI PRECIZIRANA PRAVILA PONAŠANJA NA MEĐUNARODNOJ SCENI?
SNSD kao jedan od partnera trojke jedan dan bude super konstruktivan i što se dogovori, i ispoštuje se, drugi dan razvaljuje u samo sebi svojstvenom maniru zloupotrebljavajući javni prostor nebuloznim izjavama koje su najčešće zabava za mase, ali šta da se radi
– Ljudi se, u principu, ponašaju onako kako su navikli u svojoj kući ili kako su instruirani. U obje varijante to govori samo o njima. U diplomatiji postoji nešto što se zove kodeks diplomatskog ponašanja i svako ko nije u skladu sa tim, po meni, nije dorastao poziciji i obavezi koju je preuzeo. Na veliku žalost, svaki dan svjedočimo potpunom odsustvu znanja, odgovornosti i nedostatka želje za učenjem i poboljšanjima, kako pojedinaca kao ličnosti, tako i kretanja u društvu. Blago rečeno, neodgovorna i djetinjasta ponašanja me ni ne čude, ali svakako ih duboko prezirem i odbijam da se spustim na taj nivo komunikacije ili predstavljanja. Imenovanja u BiH su politička, bilo ambasadora ili člana Vijeća ministara. Samim tim, odgovornost za njihove postupke ide onima koji su ih delegirali.
UPRKOS SVEMU, MOŽE LI SE KAZATI DA DRŽAVNA KOALICIJA FUNKCIONIŠE? JE LI PARLAMENT U SVOJEVRSNOJ BLOKADI?
– Da budem sasvim precizna i jasna: koalicija je ono što ima trojka, jer imamo zajednički cilj, uzajamno razumijevanje i podršku. Sve van toga je politička realnost naše domovine i stvar mogućeg, a nikako nekakve lične želje, posebno ne SDP-a BiH. Da izborni rezultati nisu kakvi jesu – zaista sam sigurna da jedni druge ne bismo odabrali. Ne bih mogla kazati da je Parlament u blokadi, jer bi to značilo da ništa, ali baš ništa ne prolazi, a to nije tako. Međutim, jako je teško i svaki uspjeh je rezultat velikog truda, strpljenja, sati i sati provedenih u diskusiji, ponekad i po nekoliko puta o istoj stvari za koju smo smatrali da smo riješili, ali to je naša realnost i nemamo pravo da se umorimo ili da odustajemo od ispravnih i dugoročno najboljih rješenja za državu. Ali, da imamo mnogo neizvjesnosti i još više zakona i obaveza koje moramo ispuniti – apsolutno je tačno da je težak put pred svima nama. Kao što rekoh ranije, ponašamo se onako kako smo kod kuće odgojeni.
RJEŠAVANJE NIMALO LAKIH PITANJA JE PRED BH. POLITIČARIMA – DOGOVORA NEMA NI O USTAVNOM SUDU BIH, NI O IZBORNOM ZAKONU, A NI O DRŽAVNOJ IMOVINI. KAKO IH RIJEŠITI?
– Mi smo u okviru naše političke platforme imali dogovor da se usvoji šest reformskih zakona, a usvojeno je pet. Ostao je neriješen Zakon o sudovima koji je u fazi usaglašavanja. Ovih pet usvojenih zakona je sjajan napredak kako za evropski put naše zemlje, tako i u poređenju sa efikasnošću rada Vijeća ministara u ranijem sazivu. Što se tiče Izbornog zakona, kao i zakona o vrhovnom sudu te zakona o Ustavnom sudu, koliko znam, oformljena je radna grupa koja se bavi ovim pitanjima i vidjećemo kakvi će prijedlozi biti. Ono što je bitno je da znamo da ozbiljne izmjene Izbornog zakona nemaju smisla bez reforme Ustava. Ne treba zaboraviti ni presude Evropskog suda za ljudska prava, zar ne? Ono što želim veoma precizno kazati jeste da se svako ko misli da se može igrati sa državom Bosnom i Hercegovinom i pokušavati da umanji njen integritet debelo preračunao i imaće ozbiljnog oponenta, kako u meni, tako i u SDP-u BiH. U to možete biti sigurni!
PRED GRAĐANIMA BIH JE, NAKON RATA, ČINI SE NIKADA TEŽA ZIMA. ZA TO VRIJEME DRŽAVNI MINISTRI, IZMEĐU OSTALOG, PRIČAJU O TOME KAKO IH JE SRAMOTA U KAKVIM SE AUTOMOBILIMA VOZE. JE LI TO SVE ŠTO TREBAMO I MOŽEMO OČEKIVATI OD DRŽAVNE VLASTI U OVAKVOJ SITUACIJI?
– Svaka prethodna zima je bila teška, kao i svako proljeće. Ljudi teško žive, a djecu im nahraniti neće, niti račune platiti floskule političara i šuplje priče ili svađe. Probleme građana rješavaju oni političari koji su spremni da rade, da se bore, da stvaraju kompromise od općeg interesa i koji su spremni ponekada da progutaju i vlastiti ponos kako bi postigli dogovor o nekom pitanju koje u konačnici vodi ljepšoj budućnosti. Za svakog kome se ne sviđa službeni auto koji je zatekao u instituciji, ne znam što se prihvatao tog posla, a nije ga sramota uslova u školama, domovima zdravlja, usluge u nekoj javnoj ustanovi, ali i ponašanja u javnom prostoru njega i “njegovih” u smislu nekulture, da ne kažem i odsustva znanja i moralnih vrijednosti.
LAKO JE PRIČATI
Sramota je da takvima nije problem zašto još nemamo pristup fondovima za pomoć i razvoj poljoprivredne proizvodnje u BiH. Zašto još nisu usvojene izmjene Zakona o PDV-u? Zašto nismo dio Eurotransplanta, pa su nam liste čekanja građana sve duže i neizvjesnije… Da zaključim, nemamo mnogo koristi od propitivanja i samo ukazivanja na probleme bez djelovanja, svako na svom radnom mjestu i u svom kapacitetu. Kada bismo svi radili najbolje što možemo i činili sve “da nije do nas” – Švajcarska bi nam pozavidjela. Svi treba da se ponašamo u skladu sa promjenom koju želimo da vidimo, a onda ni nebo nije granica, piše Oslobođenje.
