Mnogi parovi se iz različitih razloga odlučuju živjeti u vanbračnim zajednicama odnosno odlučuju se na život u zajednici s partnerom bez sklapanja braka.
Prema Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine, vanbračna zajednica nastaje nakon najmanje tri godine zajedničkog života ili kraće ako je u njoj rođeno dijete.
Advokatica Amila Mujčinović za Klix.ba govorila je o vanbračnoj zajednici, pravima i obavezama partnera nakon raskida, kao i o podjeli imovine i skrbništvu.
Na početku ona ističe da Porodičnom zakonu Federacije BiH, u smislu prava i obaveza, izjednačava vanbračnu i bračnu zajednicu.
“Porodični zakon FBiH izjednačava bračnu i vanbračnu zajednicu u smislu prava i obaveza bračnih tj. vanbračnih partner, imovinskih prava, roditeljskih prava i potpuno izjednačava djecu rođenu u braku i van braka. Razlika je između bračne i vanbračne zajednice je ta što se brak dokazuje izvodom iz matične knjige vjenčanih, a vanbračna zajednica se dokazuje svjedocima i drugim dokazima i ista mora trajati najmanje tri godine u kontinuitetu da bi bila priznata kao vanbračna zajednica, i kraće ukoliko je rođeno dijete, a dok brak može trajati i mjesec dana”, navodi.
Iako su prema zakonu prava i obaveze bračnih i vanbračnih partnera jednake, advokatica ističe da je jedina razlika dužini postupka dokazivanja postojanja vanbračne zajednice.
“U praksi se poštuje potpuno ukoliko partneri žele zaštiti svoja prava iz vanbračne zajednice i redovno zastupam partnere iz vanbračne zajednice kao iz bračne. U praksi nema razlike, samo je duži postupak radi dokazivanja ako nisu rođena djeca u vanbračnoj zajednici”, dodaje.
Dokazivanje postojanja vanbračne zajednice
U slučaju osporavanja postojanja vanbračne zajednice utvrđivanje njenog ranijeg postojanja najčešće se sprovodi pomoću izjava svjedoka, a Mujčinović ističe da srodnici ne mogu biti svjedoci u ovom procesu.
“Za vanbračnu zajednicu nama pisanog traga jer nije zaključen brak. Ista se dokazuje zajedničkim mjestom prebivališta za oba partnera, zajedničkim računima, slikama, ali najčešće izjavama svjedoka koji nisu srodnici vanbračnih partnera i koji su provodili najviše vremena sa partnerima, kao i komšije”, navela je.
Podjela imovine nakon razvoda braka, ali i vanbračne zajednice vrlo često zna biti komplikovana. Posebna imovina je ona koju je bračni partner stekao prije sklapanja braka te se ista ne dijeli među partnerima, dok je zajednička imovina ona koju su partneri stekli radom u toku trajanja bračne zajednice.
Podjela zajedničke imovine je utvrđivanje suvlasničkog udjela svakog bračnog partnera u zajedničkoj imovini, a isti je slučaj i kada je upitanju podjela imovine stečene u vanbračnoj zajednici.
“Sva imovina stečena od momenta zaključenja braka do prestanka faktičke zajednice bračnih partnera je bračna tekovina, a sva imovina stečena od priznanja vanbračne zajednice tj. nakon proteka roka od tri godine ili ranije ako su rođena djeca do prestanka vanbračne zajednice smatra se vanbračnom imovinom partnera i ista se dijeli po zakonu na način da vanbračnim partnerima pripada po 1/2 stečene imovine tj. dijeli se na pola, bez obzira na pojedinačne doprinose vanbračnih partnera – potpuno isto kao bračna tekovina. Ono što zanemaruju i bračni i vanbračni partneri jeste činjenica da se ne dijele samo prava i imovina, nego se dijele i obaveze tj npr. krediti”, ističe.
Također, zanimalo nas je kako dolazi do nasljeđivanja imovine ukoliko dođe do smrti partnera u vanbračnoj zajednici kakva su prava drugog partnera.
“Prema zakonu o nasljeđivanju i Porodičnom zakonu, ista prava ima vanbračni partner kao i bračni u pogledu nasljeđivanja, samo što podvlačim razliku u dokazivanju vanbračne zajednice koja mora trajati najmanje 3 godine, a i kraće ako je rođeno dijete. Vanbračna zajednica se dokazuje najčešće sa dva svjedoka, nesrodnika vanbračnih partnera”, istakla je.
Skrbništvo nad djecom
Roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsko skrbništvo. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja radi zaštite i promicanja djetetovih ličnih i imovinskih prava te dobrobiti djeteta.
“Djeca i bračna i vanbračna ne pripadaju ni jednom roditelju po sili zakona, nego se provodi postupak i djeca se povjeravaju na roditeljsko staranje jednom roditelju i potpuno su izjednačeni vanbračni i bračni partneri koji se razvode, samo što u tom postupku povjeravanja djece, za razliku od bračnih u vanbračnim se ne utvrđuje prestanak braka odnosno razvod nego se samo određuju sadržaj roditeljskog prava staranja, tj određuje se kome se djeca povjeravaju, kontakti s roditeljem s kojim dijete ne živi i visina alimentacije”, dodaje.
Odluku o roditeljskom skrbništvu donosi sud, na prijedlog jednog ili prema sporazumu oba roditelja u postupku razvoda braka ili u postupku donošenja odluke o roditeljskoj skrbi. Rješenje suda sadrži odluku s kojim roditeljem će dijete stanovati, održavanju ličnih odnosa s roditeljem s kojim dijete ne stanuje, uzdržavanju djeteta i moguće nekim drugim pitanjima bitnim za dijete.
Na kraju nas je zanimalo da li postoji razlika između prava i obaveza žene i muškarca nakon raskida vanbračne zajednice, kao i da li je ona u podređenom položaju u odnosu na muškarca s obzirom da je vrlo često stečena imovina na muškarcu?
“Prava vanbračnih partnerki su izjednačena sa bračnim partnerkama na način da je apsolutno nebitno za sud na koga je upisana stečena imovina u vanbračnoj zajednici tj. da li je na jednog partnera jer se ista dijeli na 1/2 na oba partnera. Isto je i sa bračnom tekovinom, koja je u našim okolnostima obično upisana na muškarca. Prednje ne znači da je to njegova imovina, jer se ista u postupku dijeli na 1/2”, zaključuje, piše Klix.
