Iako su troškovi proizvodnje povrća visoki, zbog visoke cijene gotovog proizvoda sve je više onih koji se odlučuju da zasade svoju baštu. Zbog povoljnih vremenskih prilika, sadnja povrća na otvorenom ove godine počela je nešto ranije. S druge strane, iz plastenika se već ubiru prvi ovogodišnji plodovi.
U Semberiji, najvećoj žitnici naše zemlje, sjetva povrća na otvorenom u punom je jeku. U semberskom selu Crnjelovo, gdje se proizvodi najviše povrća u ovom dijelu zemlje, već ubiru prve plodove i u plastenicima.
– Mi sijemo veći broj tih povrtlarskih kultura, počev od krastavca koji je krenuo sa berbom prije 10 dana, tikvice su se počele brati prije 7 do 10 dana, ima paprika na plastenicima, na njivi, patlidžan… – kaže Milorad Zarić, proizvođač povrća.
Zbog porasta cijena svega, pa i povrća, sve je više onih koji se odlučuju da proizvode svoje, makar i u saksiji.
Proizvođači kažu da je računica jasna. Kilogram krompira na pijaci košta od 2,5 do 3 marke. S druge strane da bi jedna četvoročlna porodica zasijala dovoljne količine krompira potrebne za cijelu godinu, potrebna im je vrećica sjemenskog krompira koja košta 40 maraka.
Ponuda rasada na pijacama je raznovrsna, a cijene su od pola marke do marku.
Da se sije sve više povrća, potvrđuju i u gradskom odjeljenju za poljoprivredu u Bijeljini.
– Ona je zastupljena na površini od 4 do 4 i po hiljade hektara u zavisnosti od godine. Od tih 4.500 hektara površine u zatvorenom prostoru odvija se na oko 300 hektara, 3.000 dunuma zaštićenom prostoru – navodi Sreten Vučković, načelnik Odjeljenja za poljoprivredu Grada Bijeljina.
Oni koji proizvode veće količine kažu da sembersko povrće jedu i u okruženju.
– 50 posto ode za Hrvatsku i Sloveniju, 50 posto za domaće tržište, sve je veća potražnja vani – kaže predsjednik Poljoprivredne zadruge Povrtlarstvo Mićo Živić.
Građani kažu da su prednosti vlastite proizvodnje ogromne i da je, osim finansija, presudan motiv osjećaj da ste nešto sami proizveli i da, kako mnogi kažu “znaju šta jedu”.
