Piše: Dugogodišnji član SDA (ime i prezime poznato Redakciji)
Fuade,
Pročitao sam tvoj tekst i moram priznati da me je natjerao da zastanem i razmislim. Tvoj put od optuženog do oslobođenog, pa sada do sumnjivog bez presude, odražava se kao neka tragična epopeja gdje heroj, uprkos svim naporima i postignućima, ostaje zarobljen u labirintu izdaje i sumnje. Ali, hajde da budemo iskreni – vrijeme prolazi, ljudi se mijenjaju, a politika je, nažalost, arena gdje nema mjesta za sentimentalnost.
Činjenica da si bio načelnik više puta i da sada ponovo tražiš tu funkciju, dok ti iz SDA poručuju da je vrijeme za mlađe kadrove, govori mnogo. Ispada da ne možeš pustiti volan iz svojih ruku i da imaš ozbiljan problem sa vlastitim egom. Misliš da si nezamjenjiv, da se bez tebe sunce neće probiti kroz tešanjske oblake? Hajde, Fuade, da budemo realni – nije tvoj problem što te stranački kolege ignoriraju. Tvoj problem je što ne možeš prihvatiti da je tvoje vrijeme prošlo.
Tvoj ego, koji si tako suptilno pokušao opravdati kroz priču o priznanju koje nisi želio, jasno govori da si i te kako željan potvrda i pohvala. Ali da ti kažem nešto – pravi lideri znaju kada je vrijeme da se povuku i pruže priliku novim generacijama. Držiš se prošlosti, držiš se moći, kao dijete koje ne želi pustiti svoju omiljenu igračku.
I što je najgore, kroz sve ovo, kroz tvoje tekstove i tvoj pokušaj da se vratiš na scenu, jasno se vidi tvoja nesposobnost da prihvatiš odgovornost. Lako je optuživati druge, lako je pričati o izdaji i sumnji, ali kada ćeš konačno pogledati u ogledalo i priznati sebi da si dio problema? Možda te tvoje kolege i prijatelji šute zato što su umorni od tvog neprestano nametanja i tvoje potrebe da uvijek budeš u centru pažnje.
Vrijeme je, Fuade, da se suočiš sa stvarnošću. Politikom se ne vlada zauvijek, i nije tvoj zadatak da vječno budeš na čelu. Možda bi bilo pametno da konačno prihvatiš da je tvoje vrijeme prošlo i da dopustiš drugima da preuzmu vođenje općine. Jer ako nastaviš ovako, jedino što ćeš postići je da će tvoje ime ostati upamćeno ne po postignućima, nego po tvojoj nesposobnosti da se povučeš dostojanstveno.
Na kraju krajeva, svaki čovjek ima svoj trenutak pod suncem. Tvoj trenutak je bio blistav, ali je prošao. Pokušaj da se vječno držiš na vrhu samo pokazuje da ne razumiješ osnovnu filozofiju politike – to je igra generacija. Ne možeš očekivati da se vječno oslanjaš na prošla postignuća dok svijet ide naprijed. Nove generacije donose nove ideje, energiju i perspektive. Držanje za staru gardu samo guši napredak i inovacije.
Stoga, ako nastaviš ovako, jedino što ćeš postići je da tvoje ime postane sinonim za nesposobnost da se predaš dostojanstveno. Umjesto da te pamte kao velikog lidera, pamtiće te kao onoga koji nije znao kada je vrijeme da se povuče. Tvoje postignuće će biti zasjenjeno tvojim neuspjehom da priznaš da je vrijeme za promjenu. Dopusti mladima da preuzmu i daj im podršku koju si ti nekada imao. To je pravi način da osiguraš trajnu ostavštinu i da tvoje ime bude povezano sa mudrošću i razumijevanjem, a ne tvrdoglavošću i samoljubljem.
Autor ovog teksta je dugogodišnji član SDA (ime i prezime poznato Redakciji)
