Zbog porasta nasilja u porodici u regiji, inicijative za zaštitu žena žrtava postaju sve važnije. Nedavna inicijativa Fondacije “Udružene žene” Banja Luka ima za cilj omogućiti isplatu punog iznosa plate zaposlenim ženama koje su žrtve porodičnog nasilja za vrijeme bolovanja. Ova inicijativa naišla je na podršku udruženja iz regije koje najavljuju da će se pokušati izboriti na sličan način u svojim sredinama.
Broj slučajeva nasilja u porodici u regiji je alarmantan, a ove inicijative predstavljaju korak naprijed u pružanju podrške ženama koje se suočavaju s ovim teškim problemom. Isplata pune plate zaposlenim žrtvama nasilja može imati značajan utjecaj na njihovu ekonomsku nezavisnost i omogućiti im da izađu iz nasilnih situacija.
Povećan broj slučajeva nasilja u porodici
“Predali smo inicijativu Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske da se dopuni Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju i da se stanja, bolesti i povrede koje su nastale radi nasilja uzmu u obzir te da se u tim situacijama žrtvama nasilja isplati puni iznos plaće”, kaže Gorica Ivić, izvršna direktorica Fondacije “Udružene žene” Banja Luka.
Žrtve nasilja u porodici nakon prijave nasilja, navodi se u inicijativi, obraćaju se zdravstvenim ustanovama kako bi dobile adekvatnu medicinsku pomoć u cilju zbrinjavanja akutnih fizičkih povreda nastalih zbog nasilja ili posljedica mentalne prirode koje su nastale radi dugotrajne izloženosti nasilju i trauma prouzrokovanih istim. Zbog zdravstvenog stanja koje je nastalo kao posljedica nasilja i(li) bezbjednosne situacije, žrtve često nisu u mogućnosti da se trenutno vrate na radno mjesto te je neophodno da kod nadležnog ljekara otvore bolovanje.
“Smatramo da je od izuzetne važnosti da se osigura obračun i isplata naknade u iznosu od 100 posto za žrtve nasilja u porodici, kako bi se olakšao njihov oporavak i omogućilo ostvarivanje osnovnih prava. Usvajanje ove inicijative bi doprinijelo integrisanom odgovoru na nasilje u porodici, koji uzima u obzir specifičnu prirodu nasilja, doprinosi osnaživanju i ekonomskoj nezavisnosti žrtve koja je ključna za njihov oporavak i resocijalizaciju.
S obzirom na to da od spremnosti sistema da pomogne žrtvama i pruži podršku često zavisi njen oporavak i spremnost da izađe iz nasilne zajednice, smatramo da je jako važno da se podrži inicijativa i njen cilj unapređenja zaštite i pomoći žrtvama nasilja u porodici”, kaže Ivić.
Žrtvama je teško vratiti se na radno mjesto s obzirom da nasilnici znaju gdje rade i da postoji mogućnost da se ponovi nasilje. Većina ih je u teškoj ekonomskoj situaciji, jer najčešće odlaze bez ičega kada napuštaju svoj dom.
Prema podacima entitetskog Ministarstva unutrašnjih poslova, u 2023. godini prijavljeno je 1.440 slučajeva nasilja u porodici na području Republike Srpske, što je za 14,8 posto više u odnosu na godinu ranije kada je prijavljeno 1.268 slučajeva. Najviše prijavljenih slučajeva se odnosi na nasilje između supruga i supruge (42,88 posto), a potom slijede nasilja kod vanbračnih partnera, nasilje između oca i sina te sinova starijih od 18 godina prema majkama.
Prema zvaničnim podacima centara za socijalni rad u ovom entitetu, koji su dostavljeni Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, u 2023. godini 546 zaposlenih žena je prijavilo nasilje u porodici, što je, također, uvećanje s obzirom na to da su godinu prije bile 384 zaposlene žene žrtve porodičnog nasilja.
Žrtve se boje da ne izgube posao
Sabiha Husić, direktorica Medice Zenica, obradovana je inicijativom koju su pokrenule njene kolegice iz Banje Luke. Rekla je da se treba pokušati izboriti kako u Bosni i Hercegovini, tako i ostalim zemljama regije, da sve žrtve porodičnog nasilja imaju mogućnost dobijanja pune plate dok su na bolovanju, bez obzira da li su bile zbrinute u sigurne kuće.
“To je zaista dobra ideja i mi je apsolutno podržavamo. Kod nas je drugačiji sistem vezan za naknade za vrijeme bolovanja. Za žrtvu nasilja koja je na bolovanju primjenjuje se postojeći zakon, a to je da 42 dana poslodavac plaća puni iznos, dok poslije toga isplata naknade ide na teret Zavoda zdravstvenog osiguranja koje plaća 70 posto iznosa plate. Uz to, u našem, Zeničko-dobojskom kantonu je to problematičnije jer imaju neku internu odluku i određeni maksimalni iznos do kojeg svima tokom bolovanja plaća”, priča Husić.
Navodi da je na području Federacije BiH manji broj zaposlenih žena koje su dobile bolovanje po osnovu preživljenog nasilja u porodici. U posljednjih deset godina u sigurnoj kući Medice nisu imali smještenu ženu žrtvu porodičnog nasilja koja je bila na bolovanju. Smatra da je to vjerovatno iz razloga što se boje da ne bi izgubile posao i traže alternativna rješenja.
Život u strahu
Hajrija Ramadani, predsjednica je Udruženja žrtava nasilja “Hajr” iz Beograda, prvog udruženja u Evropi koje su osnovale žrtve nasilja, a koje su bile u sigurnoj kući. Dala je podršku inicijativi iz Banje Luke te poručila kako će i oni u dogledno vrijeme pokrenuti sličnu inicijativu za Srbiju.
“Ni ovde žrtve nemaju nikakve benefite. Umanjuje se plata ženama žrtvama porodičnog nasilja koje rade kad uzimaju bolovanje. Smatra se da je to trenutna psihološka disfunkcija žene kojoj treba psihološka pomoć i zato je na bolovanju. A one su u velikom problemu. Plaše se nasilnika”, kazuje Ramadani.
Ona i njen sin prošli su težak put dok nisu došli do situacije da mogu živjeti sigurno. Završila je u sigurnoj kući gdje je bila više od godinu dana, a sina koji je bio punoljetan poslala je kod svoje sestre u Beč.
“Kad ste u sigurnoj kući, gde ste došli bez ičega, nemate mogućnosti da se normalno spremite za posao. Naprimer, ako stan deli vas pet, nemoguće je da se svih pet spreme navreme ili da u isti momenat koriste kupatilo, kao što je to bilo u sigurnoj kući u vreme dok sam ja tamo bila. Bila sam baš dugo na bolovanju. Nisam imala svoje garderobe, izašla sam bez ičega iz kuće. Koristite garderobu koju dobijete i koja je bila i oštećena i pocepana, a takvi ne možete ići na posao. Uz to nemate ni sigurnost na poslu jer nasilnik zna gde radite i samim tim nemate koncentraciju. U strahu ste, ne možete da se skoncentrišete na rad”, priča Ramadani.
Sistem ne prepoznaje žrtve
Poručila je da treba nešto da se promijeni, da žrtve nasilja imaju veće benefite, da “trebaju imati status izbjeglica. “Jer, bežite iz stana ili kuće, ostavljate sve živo i počinjete neki život od nule, a sistem uopšte ne prepoznaje žrtvu nasilja”.
“Suđenja dugo traju, a da bi došle žene do svojih prava, naprimer do svoje garderobe, što je sitnica u svemu tome, nemate nikakve mogućnosti jer, kad ste odjavljeni sa adrese, vi ste automatski stranac. Ne možete se ni zaposliti, a kamoli prijaviti na neko drugo mesto dok ne nađete stan gde bi vas vlasnik prijavio. I teško da će neki vlasnik to da učini – prvo zbog poreza, a drugo zbog nasilnika”, kaže Ramadani.
U vremenima kad je podrška ženama žrtvama nasilja od ključne važnosti, solidarnost i zajedničko djelovanje organizacija poput Udruženih žena, Medice i Hajra pokazuju da je borba protiv nasilja u porodici regionalni prioritet, piše Al Jazeera Balkans.
