Socijalna prava i ostvarivanje naknada iz oblasti socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini u nadležnosti su entiteta i kantona.
To u praksi znači da su socijalna davanja neravnopravna i njihova visina zavisi od kantona do kantona.
Jedan od primjera neujednačenih socijalnih prava su i naknade za porodilje koje su u Republici Srpskoj ujednačene ali niske, dok u Federaciji BiH zavise od kantonalnih zakona i iznose od 0 do 1.000 KM mjesečno.
Krajem maja Dom naroda Federalnog parlamenta usvojio je Zakon o materijalnoj podršci porodicama s djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Tako će svaka porodilja imati pravo na naknadu od 298 KM, a dječiji dodatak će iznositi 103 KM.
Ovaj zakon će ublažiti diskriminaciju, ali je neće ukloniti jer će porodilje u osam kantona imati naknadu od 298 KM, a u Tuzlanskom i Kantonu Sarajevo će naknada iznositi 1.000 KM.
Drugi aspekt diskriminacije je što će u dva kantona porodilje imati pravo na naknadu bez obzira na imovinsko stanje i radni status dok će porodilje u kantonima koji će primjenjivati Federalni zakon moći ostvariti pravo na naknadu samo ukoliko nisu u radnom odnosu, a nalaze se na evidenciji službe za zapošljavanje ili su na redovnom školovanju.
Dodatni problem je i činjenica da će se zakon početi primjenjivati tek godinu dana nakon usvajanja, ali s obzirom na to da je Zakon usvojen u Domu naroda u različitom tekstu u odnosu na Zastupnički dom, on mora proći Komisiju za usaglašavanje različito usvojenih tekstova zakona u oba doma Parlamenta koja još nije ni formirana. Također, minimalni propisani iznos za porodilje u iznosu od 298 KM je i dalje nizak i neusklađen sa troškovima života, naročito imajući u vidu rastuće cijene hrane i potrebu porodilja za unosom kvalitetne hrane kako bi osigurali sopstveno zdravlje i zdravlje beba ukoliko majke doje.
U Nacionalnom izvještaju o humanom razvoju za 2020. godinu “Socijalna uključenost u Bosni i Hercegovini” Bosna i Hercegovina je ocijenjena kao zemlja s rastućim nivoom nejednakosti. Primjer porodilja odlično ilustruje način na koji se nejednakosti u BiH stvaraju i produbljuju.
U Izvještaju se navodi da pandemija bolesti COVID-19 dovela do dodatnog osiromašenja i povećanja nejednakosti i da je to jak razlog zašto se pitanjima socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini mora posvetiti dodatna pažnja.
“Socijalna davanja u Bosni i Hercegovini variraju između entiteta i među kantonima i općinama. Visoko fragmentirana struktura upravljanja u Bosni i Hercegovini je dovela do razlika ne samo u kriterijima za ostvarivanje prava, nego i u pokrivenosti, usmjeravanju, efikasnosti, raspoloživosti i nivou naknada na osnovu mjesta prebivališta, a ne na osnovu potreba”, navodi se u Izvještaju koji je izradio Razvojni program Ujedinjenih nacija uz podršku Ambasade Švicarske u Bosni i Hercegovini.
Porodilje su jedna od kategorija društva koje na svojoj koži osjećaju razlike o kojima se govori u ovom Izvještaju.
Enesa Kardaš iz Visokog porodila se prošle godine. Da živi u Kantonu Sarajevo do jeseni bi primala naknadu u iznosu od 1.000 KM mjesečno. No, s obzirom da živi u Visokom, svega 24 km od Sarajeva, gdje su zakoni o socijalnoj zaštiti drugačiji, trenutno ne dobija ni marku.
“Nemam pravo ni na jednu nadoknadu samo zato što moj suprug zarađuje više od minimalne plate. Recimo majke čiji muževi rade za isti novac, ali dio plate dobijaju ‘na ruke’ imaju naknadu”, govori Kardaš o nepravednim naknadama za majke u BiH.
Osim naknada koje daju kantoni, brojne općine u BiH daju naknade za majke, ali kriteriji su različiti.
Grad Visoko pomoć dodjeljuje samo za porodice sa primanjima do 500 KM.
“Nisam uspjela dobiti ni novac od općine. U centru za socijalni rad su mi rekli da kao porodilja mogu ostvariti samo pravo na pelene”, kaže naša sagovornica.
Čak i kada bi njen suprug zarađivao minimalac, naknada koju bi dobijala bila bi svega 82 KM u periodu od pola godine.
“Nije fer što porodilje u nekim kantonima imaju naknadu, a u nekima ne. Meni bi naknada mnogo značila, znate i sami kako je teško živjeti od jedne plate”, kaže Enesa.
Po ugledu na Kanton Sarajevo sve nezaposlene porodilje u Tuzlanskom kantonu od 1. aprila imaju pravo na naknadu od 1.000 KM mjesečno tokom 12 mjeseci.
U Sarajevu porodilje bilo da su zaposlene ili nezaposlene imaju ista prava. Bez obzira na visinu primanja u porodici naknada je ista – 1.000 KM.
Mlada majka Berina Beširović koja radi kao viša asistentica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu kaže da njoj naknada ne igra veliku ulogu jer njen poslodavac svakako isplaćuje punu platu tokom porodiljnog odsustva.
Nezaposlene porodilje u Kantonu Sarajevo direktno dobijaju novac.
Kada su u pitanju zaposlene porodilje, ista visina naknade plaća se kao naknada umjesto plate za vrijeme dok odsustvuje s posla.
Za zaposlene porodilje Vlada plaća i poreze na oporezivi dio naknade odnosno 543 KM.
“Drago mi je jer je to olakšica za mog poslodavca koji od Vlade KS mjesečno dobija 1.000 KM. Sigurna sam da će to u perspektivi poboljšati tretman porodilja i unaprijediti položaj žena na tržištu rada. Ako ništa, žene neće strahovati da će ostati bez posla ako zatrudne. Međutim, ove mjere će najdirektnije utjecati na porodilje koje su zaposlene, a plata im je manja od 1.000 KM ili nije manja ali ne primaju punu platu ili ne dobijaju platu nikako ukoliko su na porodiljnom, što je čest slučaj kod privatnika danas”, kaže naša sagovornica.
Iako ostvaruje najveća prava za porodilje koja postoje u BiH, voljela bi kada bi i ostale majke u svim dijelovima zemlje imale ista prava.
“Svakako sam za to da politika prema porodiljama bude ista/jedinstvena na nivou države, a to znači da su uvjeti za porodilje isti u svakom dijelu BiH uključujući visinu primanja, uslove za primanja, pomoć bilo jednokratnu ili dugoročnu itd”, priča ova mlada majka.
U Nacionalnom izvještaju o humanom razvoju za 2020. godinu “Socijalna uključenost u Bosni i Hercegovini” koji je izradio Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) uz podršku Ambasade Švicarske u Bosni i Hercegovini upozoreno je upravo na ove nejednakosti te su navedene preporuke da odgovorne institucije ujednače prava porodilja.
“Osigurati jedinstvene porodiljne naknade. Uvesti jedinstven minimalni nivo porodiljskih naknada i zaštite u cijeloj zemlji. Početi s usklađivanjem definicija materinskog dopusta, dopusta kojeg koristi otac i roditeljskog dopusta”, neke su od preporuka iz Izvještaja o humanom razvoju.
Otprilike godinu dana nakon objavljivanja ovog Izvještaja Vlada Federacije je poduzela korake da ujednači prava porodilja u FBiH. Predstavnički dom Federalnog parlamenta krajem marta usvojio je zakon koji propisuje da porodiljske naknade za nezaposlene majke na teritoriji cijelog entiteta ne mogu biti manje od 298 KM mjesečno u prvih 12 mjeseci nakon poroda.
Potrebno je da ovaj zakon usvoji i Dom naroda, ali i da kantonalne skupštine usaglase svoje zakone. No ni ovo neće riješiti diskriminaciju jer naknade nisu ujednačene već su propisane minimalne naknade.
Takođe, ovo neće mnogo značiti Enesi Kardaš niti stotinama drugih porodilja koje će do primjene novog zakona već izgubiti pravo na porodiljnu naknadu.
Osim mjesečnih naknada porodilje u nekim slučajevima dobijaju i jednokratne pomoći od kantona i općina.
To je nastavak diskriminacije, a osim nedostatka političke volje, ujednačavanje prava porodilja na teritoriji cijele BiH sputava i komplikovani ustavni sistem.
Nepravedan i neujednačen tretman porodilja je očigledan, preporuke su jasne, a pozitivni primjeri ukazuju da je promjena na bolje moguća.
Na vlastima je da pronađu načine kako bi što prije ostvarili socijalnu jednakost porodilja, ali i drugih kategorija stanovništva u cijeloj Bosni i Hercegovini, pišu Nezavisne novine.
