Prosvjetni radnici: Ovjera dokumenata u Zenici – Ovom prilikom bih željela da se zahvalim radnicama u općini Kakanj, koje su mi uredno i profesionalno ovjerile potrebne dokumente za prijavu na konkurse za prosvjetne radnike, kao i kolegici Ermini koja mi je predložila da idemo u Kakanj. Počinjem ovaj post tim informacijama, jer sam zaista ogorčena trenutnom situacijom koja vlada na šalterima u općini, u Zenici, a ipak nastojim da sačuvam posljednje atome pozitivnih mislim u svojoj glavi.
Nakon što sam srijedu, četvrtak i petak odlazila ispred općine u Zenici u ranim jutarnjim satima, za ta tri dana nisam uspjela doći na red i ovjeriti potrebnu dokumentaciju. Aparat koji treba da pokazuje brojeve, a mi kao treba da pratimo redoslijed, dva sata pokazuje jedan te isti broj. Na kraju mi kažu da ja moram čekati vani, te da sigurno neću doći na red. U petak, dva puta se vraćam da provjerim kako se odvija situacija i u ta dva puta, u razmaku od sat i po vremena, radnici zaduženi za ovjeru dokumenata idu na pauzu. Pokušavam izvršiti ovjeru u mjesnim zajednicama Perin Han i Stranjani, ali tamo ne zatičem nikog. U jednoj mjesnoj zajednici su flomasterom prekrižili informaciju da rade i četvrtkom, a u drugoj sam poljubila zaključana vrata.
Na kraju odlazim u Kakanj kako bih konačno završila ono što mi je potrebno kako bih se uopće prijavila na konkurse. Tu saznajem da mi dotična radnica u općini u Zenici, uopće nije udarila pečat, niti potpis, ali je izdavanje istog uredno naplatila. Zaposlene u općini, u Kaknju mi ponovno izdaju rodni list s potpisom i pečatom. Postavljam pitanje, čemu onda služe radnici na šalterima u općini, u Zenici i s kojim pravom unaprijed uzimaju potrebne dokumente svojih poznanika i iste ovjeravaju, a zatim predaju na neka druga vrata, dok ostali građani čekaju i nadaju se da će stići na red?
Danas razgovaram sa svojim kolegama, poznanicima, porodicom o tome. Žalim se, ljuta, tužna i dobijem odgovor: “Pa znaš, to ti je tako, šta ćeš eto, šta bi sad insan… ” Ništa. Apsolutno ništa. Trpiti ovako i narednih godina, a svake godine je situacija gora. I dok mi pravimo kojekakve karikature povodom predstojećih izbora, pišemo uvredljive komentare, krijući se iza lažnih profila, ismijavamo svakog koji se požali na stanje u državi, zakazali smo na svakom polju i u svakom smislu.
Vjerujem da negdje preko granice također situacija nije bajna, ali sam sigurna da se ovako ne postupa prema ljudima koji uče njihovu djecu.
Kažu, ako želite uništiti jedan narod, krenite od škole, obezvrijedite ulogu učitelja u društvu. Tu se krije odgovor zakazivanja našeg sistema na svim poljima. Raditi ovakve stvari ljudima koji se za manje od mjesec dana trebaju vratiti zajedno s učenicima u škole i školske klupe, vedri, nasmijani, motivisani, u najmanju je ruku neljudski.
Izvor: Zenicablog
