Piše: Haris Sejdić
Ove 2020. godine, cijeli svijet se nalazi u jednoj vrsti
velike krize,kako zdravstvene (COVID-19), tako i finansijske, tj. ekonomske.
Kriza posebno utiče na preduzeća. Inače, malo ko od nas, malo ko u svijetu,
voli krizu. Pa je li tako, zašto bi voljeli krize ? Jer, kada čujemo kriza
odmah pomislimo na nešto loše, ružno, strašno, katastrofalno. Ali,mora li tako
uvijek da bude? Ne mora ! Kriza svakako znači da se nešto mijenja, ili se mora
mijenjati, jer tom promjenom zapravo odgovaramo na krizu. Pitanje je sada,
koliko ima jakih država, preduzeća, zajednica, organizacija ili pojedinaca koji
se mogu suočiti sa promjenama tj. koja su sposobna da se izbore sa promjenama.
Naravno,
promjene i krize nisu ništa novo. One su prisutne od kako je svijeta i vijeka,
ono što je možda nama “problem” jeste da se promjene I krize sada
dešavaju mnogo češće nego prije. Kada dođe do krize, kada dođe do promjene
javljaju se pitanja: šta raditi u novoj situaciji, šta činiti, kako se ponašati
? Ako počnemo da posmatramo da je kriza zapravo
šansa, možda nam se otvore drugi vidici. Ali, to je veoma lako reći ili napisati,
ali u konkretnom slučaju zaista šta je formula ili rješenja I kako se ponašati.
Naravno, da nema čarobne formule, ali na nama je da
učimo iz konkretnih slučajeva. Šta hoću da kažem ? Hoću da kažem da je pojavom
COVIDA-19 i zatvaranjem granica, turizam sa npr. hrvatskog ili crnogorskog
primorja, prebačen u Neum. Ove godine je Neum (jedini BH grad na moru)
zabilježio neočekivan rekordan broj posjeta. Ili drugi slučaj, razgovarao sam
sa mnogima iz tekstilne industrije, i svi su se samnom složili (a nije bilo se
teško složiti) u konstataciji “da je neko
tekstilcima rekao evo smislite način kako da potrošite sve zalihe repromaterijala
po dobroj cijeni, niko se ne bi sjetio maski”. I zaista krajem marta
i početkom aprila je bila prava pomamama za tekstilnim maskama, bilo kakvim i dotle je došlo da je u
jednom momentu u cijeloj BiH došlo do nestašice gume, obične gume-lastike za
maske. (ovo sada otvara druga pitanja jačine domaće ekonomije). Osnovno pitanje
je zašto problem-krizu ne pretvoriti u šansu ili barem probati je pretvoriti u
šansu ?!
Kada ovo kažem uvijek imam na umu jednu jevrejsku poslovicu koja kaže:
“Kada mislite da ne postoji rješenje ili
izlaz iz problema, postoje barem četiri (4)”. Pitanje je i koliko
smo brzo, koliko brzo možemo da se mjenjamo, prilagođavamo ? Zapravo, prava
istina je da ako se prilagođavamo već kasnimo, trebali bi da budemo proaktivni,
da neke situacije predviđamo unaprijed, ali, i ako se dovoljno brzo
prilagođavamo, opstajemo, u igri smo. Zaključak: Tokom perioda promjena-kriznog
perioda, umejsto da se svađamo i napadamo i krivimo se između sebe ili nekoga
iz vana, najbolje je da napravimo odmah analizu sebe, kompanije, organizacije,
zajednice, države i idemo u pravcu kako da: djelujemo dalje, djelujemo brže,
kako da idemo napred, kako da se prilagodimo ili promjenimo.
zosradio.ba
