Breza je oduvjek bila rasadnik izuzetnih nogometnih talenata, a mnogi od njih su zaigrali u brojnim premijer ligaškim ekipama BiH, ali i inozemnim ekipama širom cijele Evrope (Glišić, Pavlić, Avdukić, Ćosić, Smajić, Hasanspahić, F.Hodžić…). Kroz FK Rudar koji je prošle godine obilježio devedeset godina izuzetnog rada i uspjeha, prodefilovale su na desetine generacija brezanskih mladića, koji su časno i pošteno nosili zeleno-crni dres brezanskih „beba“. Svaka generacija imala je po par izuzetno mladih, talentovanih nogometaša, a u ovoj sadašnjoj, sigurno da je jedan od takvih i mladi, sedamnestogodišnji Mersad Hodžić, momak koji je izuzetno talentovan, a po riječima njegovih trenera, radi se o igraču o kome će vrlo brzo dobrog još dosta ćuti. O svojim počecima igranja nogometa, ambicijama, planovima…mladi Hodžić, nam je rekao sljedeće:
“Kako znam za sebe lopta je moja jedina „igračka“ i ljubav. Još kao dijete po čitav dan sam po livadama, sa drugovima, trčao za loptom, sanjao da i ja postanem igrač, da igram pred puno gledalaca…Sa sedam godina već sam postao „pravi“ igrač jer sam počeo trenirati u brezanskoj školi fudbala „Osman Omanović-Osmica“ kod poznatih nekadašnjih igrača, a sada trenera, Fahrudina Hodžića, Reufa Herce, Asima Kulaglića…koji su mi ukazali na prve nogometne trikove, poteze, akcije…i kojima sam neizmjerno zahvalan što su me uputili u sve tajne nogometne igre.”
Iako si mlad već si promijenio dosta klubova !?
“Ma nisam ja to radio na svoju ruku. Jeste, igrao sam kao kadet za ekipu Mladosti iz Župče, a gdje smo u prvenstvu kadeta Sarajevskog kantona igrali maestralno, pobijeđivali mnogo poznatije ekipe, postali najbolji u Kantonu.Tada je škola fudbala igrala pod imenom Mladosti i svi su nam aplaudirali za naše igre.Zatim sam kao šesnestogodišnjak otišao u NK Ilijaš, igrao sam za njihove juniore, a i debitovao sam za prvi tim sa nepunih sedamnaest godina. Sada sam u ekipi brezanskog Rudara, kod poznatog trenera Reufa Herce i mogu reći da sam izuzetno zadovoljan sa igrama koje pružam u ovom proljetnom dijelu prvenstva. Igram na poziciji lijevog bočnog, izraziti sam ljevak, ali po potrebi igram i na poziciji zadnjeg veznog. Naša ekipa je najmlađa u drugoj ligi-centar, i sigurno da nam treba još dosta utakmica da bi za godinu, dvije pokazali naš talenat i znanje.Vrijeme radi za nas i vrlo brzo Rudar će ponovo biti onaj stari, nepobjedivi i ponovo će tribine u Brezi biti, kao nekad, dupke popunjene navijačima, popularnim TNT-ovcima…”
Sigurno da kao i svaki mladi igrač imaš svoje planove,želje,ciljeve…!?
“Pa san svakog mladog igrača je da zaigra u našoj najjačoj ligi, da pokuša što prije ljubiteljima nogometa u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Zenici…pokazati svoje znanje i talenat. Isto i ja to želim, vjerujem u svoje trenere, u samog sebe,vjerujem u ljude koji vode računa o mojoj karijeri, da ću vrlo brzo zaigrati u većem rangu takmičenja, a kroz dvije, tri godine i na Premijer ligaškim terenima širom BiH. Ja sam mlad, ali sam svjestan toga da samo napornim radom i odricanjem od mnogo čega, što vole mladi ljudi, mogu ostvariti svoje dječije snove i zaigrati u najačoj ligi naše zemlje. A u kasnijim godinama, ko zna, možda okusim atmosferu i inozemnih ekipa i evropskih stadiona.”
Piše: Rešad MAMELA
