Dva demobilisana borca iz Živinica Šefik Muminović i Džemail Zahirović, jutros u 9 sati ispred zgrade Općine krenuli su pješice u Sarajevo gdje će ispred zgrade Vlade FBiH izvršiti samospaljivanje.
Na ovaj čin navela ih je kako kažu, nebriga države prema ovoj kategoriji stanovništva, bijeda, narušeno zdravstveno stanje i bezuspješna borba za egzistenciju. Demobilisani borci koji su branili ovu državu, da bi imali slobodu i normalne uslove za život danas su na margini društva. Kazali su da će se prvo obratiti Bakiru Izetbegoviću i Željku Komšiću i tražiti zahtjeve.
– Idem pred Vladu F BiH i tražit ću bolje uslove za život, da se penzionišem kao borac. Da imam neka primanja, trajana, a ne privremena. Ovaj život se više ne može podnijeti. Dvadeset godina gorim u neimaštini. Bakir Izetbegović i Željko Komšić nas sve godine lažu. Ukoliko ne ispune zahtjeve ja ću se spaliti i na kraju ću izgorjeti, nek me više nema – kazao je Džemail Zahirović.
Istu sudbinu dijeli i Šefik Muminović, kojeg je na ovaj čina natjerala neimaština. On kaže da neće odustati od zahtjeva. Zaboravljen od svih, drugogo izlaza nema. Kako kaže jedino mu je presotalo da se ubije.
-Dobio sam otkaz u Rudniku Đurđevik. Ja sam tužio Rudnik i tražili su da povučem tužbu, a zauzvrat će mi zaposliti dijete. Slagali su me, nisu ispunili. Ja ovo više ne mogu podnijeti. Ja nemam hljeba. Neki dan vraćam se kući, unuče trči prema meni i taži marku da mu dam. Ja nemam. Idem Bakiru Izetbegoviću da kažem da nemam ništa, ni drvenim kašikama nemam šta da jedem, a kamoli zlatnim – kazao je kroz suze Šefik.
Na putu prema Sarajevu dva demobilisana borca su proučila Fatihu na Spomen park palim borcima u Živinicama i zaputili se u Sarajevo.
Emotivan trenutak desio se kada je došla porodica Šefika Muminovića, sin, snaha i unučad. Jecaji i suze djece. Zagrlili su se i oprostili od djeda, oca Šefika, kojem je supruga ostala kod kuće zbog teške bolesti.
