Kemal Čaušević, bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH bio je samo sredstvo u rukama političkih moćnika koji su preko njega bavili se prljavim poslovima a za ostvarivanje lične imovinske koristi, piše bh. novinska agencija Patria.
Svima koji su na bilo koji način upleteni u slučaj najveće poslijeratne korupcije i kriminala, u kom je budžet države BiH oštećen za dvije milijarde KM, a desetine miliona završile u privatnim džepovima pojedinaca zasigurno nije miran san u iščekivanju podizanja optužnice.
Indikativno je što je od trenutka kada je Patria krenula sa objavljivanjem imena visokih dužnosnika HDZ BiH i SNSD-a, istovremeno startala i priča i to baš iz medija koji su pod direktnom kontrolom Dragana Čovića, kandidata HDZBiH za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, kako se radi o još jednoj montaži i zloupotrebi od strane bh. pravosuđa da na optuženičku klupu stavi srpske i hrvatske kadrove.
Ovako naručena medijska kampanja koja za cilj ima da se slučaj „Čaušević“ unaprijed osudi na propast, kako bi se spriječilo razotkrivanje sistemske korupcije, te sprege vlasti i kriminala, samo je dokaz svim dosadašnjim tvrdnjama o postojanju dogovora Čović – Milorad Dodik, ne samo političkog već i ovog drugog mnogo opasnijeg – nezakonitog – kriminalnog.
Još jedan detalj „bode u oči“, a to je da osim Čovićevih medijskih zaštitnika, niko od do sada spomenutih u tekstovima koje je objavila Patria, nije iskoristio svoje medije za eventualno pranje od umiješanosti u slučaj „Čaušević“.
No, priča kako se spominjanjem imena predsjednika SDA Sulejmana Tihića u jedinom iskazu koji je prilikom hapšenja dao Čaušević pokušava oslabiti njegov utjecaj u ovoj stranci, te da se kroz ovaj slučaj nastoje diskreditirati Tihiću odani kadrovi, nema logike.
Ova bi konstrukcija možda i imala smisla kada bi uistinu ljudi koje je Čaušević naveo u svom iskazu bili odani predsjedniku SDA, koji se već godinama bori s teškom bolešću i trenutno je u teškom stanju i ne može komunicirati s okolinom. Sve koje je Čaušević prozvao, za pretpostaviti je, pokušat će kada bude podignuta optužnica i otpočne sudski proces sve svaliti na Tihića, no ako je suditi prema njegovom iskazu bit će im teško dokazati da i kao samostalni strijelci nisu bili upetljani u aferu stoljeća.
Među najčešće spominjanima je dugogodišnji zamjenik predsjednika SDA i nekadašnji predsjedavajući Vijeća ministara BiH Adnan Terzić. On je prema nezvaničnim informacijama do kojih je došla Patria često Čauševića pozivao da posreduje u određenim slučajevima oslobađanja carine pojedinih biznismena, ili pak vodio ga do Dragana Čovića u Mostar gdje ga je predsjednik HDZBiH ubjeđivao da za potrebe UIO BiH kupi zgradu Sokola po daleko većoj cijeni nego je to procijenio sudski vještak.
Terzić je spomenut i u kontekstu priče o sarajevskom biznismenu Selveru Oruču, za kojeg je, kako je Čaušević naveo, odrađen posao izdavanja potvrda da se radi o bh. proizvodu za frižidere u vrijednosti od 4 miliona KM, iako se uopće nije radilo o robi proizvedenoj u našoj zemlji. Sastanak na tu temu Čaušević je održao sa Oručevom sestrom i direktorom firme „Bira“ Bihać Farukom Hadžipašićem.
I ime Sadika Ahmetovića, koji se tokom pravljenja kandidatskih listi naprasno okrenuo i stavio pod skute Bakira Izetbegovića, spomenuo je bivši direktor UIO BiH. Navodno je Ahmetović, nakon jednog sastanka u Žepi gdje su se trebali sastati Tihić i Milorad Dodik, kandidat SNSD-a za predsjednika RS za sebe obezbijedio mjesto ministra sigurnosti BiH.
Tihić je odbio doći na taj sastanak, ali je Ahmetović rado prihvatio ponudu. Tada je prema Čauševićevoj izjavi Dodik mu govorio da će on ostati na mjestu direktora UIO BiH, ali da se pokazalo kako je nakon tog susreta jedini koji je napredovao bio upravo Ahmetović. Ahmetović je nakon imenovanja počeo vršiti pritisak na Čauševića i od njega je tražio da u UIO zapošljava Bošnjake iz Srebrenice,
U svom iskazu, bivši direktor UIO BiH kazao je između ostalog da je smatrao da treba pomoći Srebreničanima, ali da mu je Ahmetović slao sumnjive tipove, polukriminogenog izgleda, izuzetno situirane i koji su prekinuli sve veze sa Srebrenicom, odnosno nisu više živjeli tamo. Desetak takvih osoba Čaušević je zaposlio, ali im je ubrzo počeo davati otkaze što je razljutilo Ahmetovića koji ga je počeo opanjkavati unutar SDA, ali i šire.
Čaušević je također u određenim kontekstima spomenuo i imena Fuada Kasumovića, Amira Zukića i Nedžada Brankovića, Anesa Sadikovića, Hajrudina Lagumdžije, Adnana Kulenovića, Šemsudina Mehmedovića….
U NASTAVKU DETALJI O ĆAVARU I MEHMEDOVIĆU
Zbog ogromnog interesovanja za tekstove o slučaju „Čaušević“ koje objavljuje Patria, a pomno prate i pokušavaju nevješto demontirati mediji pod utjecajem političkih moćnika, nastavit ćemo sa objavljivanjem detalja iz iskaza bivšeg direktora UIO BiH. Između ostaloga o pokojnom Želimiru Rebcu koji je izvršio samoubistvo u Mostaru, te ulozi zamjenika ministra sigurnosti BiH Mladena Ćavara u razvaljivanju UIO pod nalogu srbijanske obavještajne službe BIA-e i Šemsudina Mehmedovića, državnog zastupnika.
ZUKIĆ UZIMAO REKET ZA SDA
Amira Zukića, generalnog sekretara SDA, te kandidata za Federalni parlament (koji je za sebe dodvoravajući se Izetbegoviću obezbijedio i mjesto na kompenzacionoj listi, a time i siguran mandat zastupnika) Čaušević je u svom iskazu naveo kao osobu koja je od njega trebala preuzeti novac za stranku, kako bi zadržao mjesto direktora UIO BiH.
Zukić je Čauševiću pojasnio da bi trebao dati 300.000 KM za SDA, te da mu on to govori prijateljski, a ne kao osoba koja učestvuje u nekom nelegalnom poslu. Bivši direktor UIO BiH je također kazao kako zna da je mjesto direktora Razvojne banke FBiH na isti način platio i Ramiz Džaferović, ali sa upola manjim iznosom.
CRNALIĆ: SLJEDEĆA FAZA JE PODIZANJE OPTUŽNICE
Advokat Kemala Čaućevića Asim Crnalić u izjavi za Patriu kazao je kratko da je naredna faza podizanje optužnice. Istraga u ovom slučaju, pojasnio je Crnalić, trebala bi se završiti u roku od šest mjeseci, što je zakonski rok nakon čega je na potezu Tužilaštvo BiH.
