Znate li kakva je razlika između Lepe Brene
i banjalučkog profesora dr. Rašida Durića? Nikakva, ako ćemo suditi rezonom
tešanjske vlasti, odnosno politike. Jer, inspekcijski organi ove opštine
strpali su naučnu djelatnost profesora Durića u isti koš sa profesijom
popularne pjevačice – u estradnu djelatnost. Jeste smiješno i uvredljivo! Evo
hronologije.
Piše: Hajrudin REDžOVIĆ (Večernje novine,
Sarajevo, 1989.)
(Da li je nekima zasmetao naslov
najavljene, a neodržane manifestacije, ili je posrijedi eventualni strah od
teme?)
U organizaciji Narodnog univerziteta – RJ
Biblioteka u Tešnju, u decembru prošle (1989.) godine trebalo je da se održi
književno veče o temi „Junačke narodne pjesme Muslimana BiH“. Grad je
plakatiran, bilo je i na lokalnom radiju.
„Tri dana prije održavanja večeri posjetio
me predsjednik OK SSRN (Socijalistički savez, op. H.R.) Đorđe Ristić, koji je
sasvim dobronamjerno došao da se informiše – šta je sa tom književnom večeri,
jer ‘malo je zasmetao naslov’. Odgovorio sam mu da je gost profesor doktor
Rašid Durić sa Pedagoške akademije u Banjaluci koji je inače radio dosta
naučnih radova o toj temi. Rekao sam da ne treba da se brinu“, priča nam Ramiz
Brkić, direktor Narodnog univerziteta u Tešnju.
Sutradan je direktora posjetila
inspektorica rada Ajša Brkić koja je željela da provjeri da li je Narodni
univerzitet po Zakonu o estradnoj djelatnosti prijavio književno veče nadležnom
organu, i tako dan prije održavanja večeri
u Narodni univerzitet stiže Rješenje nadležne komisije u kome se kaže da
se „zabranjuje“ održavanje književne večeri zakazane za dan 8.12.1989. godine u
prostorijama Doma kulture u Tešnju. „Razlog“: propisano je da je organizator
dužan da najkasnije sedam dana prije izvođenja estradnog programa zatraži
odobrenje za njegovo javno izvođenje. Rješenje o zabrani je potpisao Mirsad
Hadžiedhemović.
„Odmah sam pozvao predsjednika OK SK (Opštinski
komitet Savez komunista, op.H.R.) Tešanj Nedžada Škapurevića ‘na kafu’, ali sa
željom da iskalim svoj bijes. U razgovoru sam prijetio štampom, televizijom,
jer, zaboga, profesor Durić nije nikakav guslar koji će naplaćivati ulaznice.
Rekao sam im da ću to književno veče preko svojih kolega direktora narodnih
univerziteta pokušati organizovati u nekoj drugoj sredini, pa da kažemo kako
može ‘ona’, a ne može ‘ova'“, kaže Brkić.
Pozvan je potom i Đorđe Ristić. Onda su
„združene političke snage“ predložile da se to književno veče ipak održi i da
se zabrana povuče. Ali, Ramiz Brkić nije bio raspoložen da „krši zakon“, jer
je, kaže, za njega „muhur“ svetinja. Uostalom, profesor Durić već je bio
obaviješten da nema književne večeri.
Mirsada Hadžiedhemovića pitamo zašto nije
zabranjen i nastup Ljube Tadića i njegove glumačke družine održan samo nekoliko
dana ranije.
„Bio sam odsutan“, kaže Hadžiedhemović.
Međutim, tog čovjeka i ne treba puno
kriviti, jer, kako nam veli Brkić, on je samo jedan mali „šaraf“ u čitavom
aparatu. Glavni „kuhari“ su se dobro sakrili.
Da je Rašid Durić estradni umjetnik – to do
nije znao ni on sam. Kome je smetalo „pjevanje“ Rađida Durića? Je li u pitanju
eventualni strah od teme?
Sve me ovo neodoljivo asocira na neka
prošla vremena za koja sam mislio da su prošla – napisao je u svom pismu Franjo
Bratić, nastavnik iz Tešnja, inače redovni posjetilac književnih večeri.
Treba li dalje komentarisati?
zosradio.ba
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku ZOS radija.
