Maglaj, grad koji se smjestio u dolini rijeke Bosne već dugi niz godina se spominje kao primjer tolerancije i suživota.
Živjele su Maglajlije, oduvijek jedni pored drugih uvažavajući i poštivajući razlike među sobom. Povratak, iako je u početku krenuo stidljivo, u godinama koje su dolazile dobijao je na brojnosti onih koji su se htjeli vratiti na svoja ognjišta. Iako je većina objekata bila devastirana, općinska administracija u saradnji sa međunarodnim organizacijama je pokušavala udovoljiti potrebama povratnika i obezbjediti normalan život.
Nenad Kršić, je i sam povratnik na područje općine Maglaj. Danas radi kao dio općinske administracije i kako sam ističe zadužen je za mnogobrojne projekte koji za cilj imaju rješavanje problema povratnika, raseljenih lica i izbjeglica. Kako smo saznali od Nenada iako se vratio u Maglaj danas sa porodicom živi na relaciji Doboj – Maglaj.
‘’Ja sam se vratio u Maglaj 2000-te godine sa mojom porodicom, u svoju porodičnu kuću koja je bila devastirana tokom rata i naravno da je ona obnovljena. Sticajem okolnosti kada sam stvorio porodicu pošto je moje selo udaljeno dosta kilometara od centra grada, uslovi za porodicu nisu bili adekvatni. Tako da se nisam mogao uklopiti nikako da obezbjedim uslove djeci, putovanje do škole itd, ali moram da napomenem bez obzira što ja živim u Doboju, ja sam i duhom i tijelom i umom u Maglaju. Svaki vikend provodim tu s porodicom. Samo one radne dane dok djeca pohađaju školu mi smo u Doboju, sve ostale dane provodimo ovdje u Maglaju.’’ – pojašnjava Nenad Kršić.
Nenad je u Maglaju prepoznat kao osoba koja se trudi koliko je to moguće svakom pomoći bez obzira o kome se radi, i sam ističe da to nije uvijek lako jer nekad nedostaju finansijska sredstva, ali da zahvaljujući dobroj volji rješenje se uvijek na kraju pronađe.
‘’Što se tiče međunarodnih organizacija, na području općine Maglaj prisutne su mnoge humanitarne organizacije od CRS-a, Caritasa, i u posljednje vrijeme jako puno UNDP BiH radi na području općine Maglaj. Ja sam koordinator tih projekata i moj je rad kod njih prepoznat. Oni vole aktivne ljude, koji daju maksimum od sebe, ne štede se u svaka doba dana i noći. I kad god oni mene pozovu, ja sam njima prisutan. Pazite kod njih su
sistemi rada malo drugačiji, evo vratiti ću se samo na činjenicu da je tokom 2014.godine, znači kada su se desile velike elementarne nepogode, na području općine Maglaj stradalo svo stanovništvo, kako gradsko tako i prigradsko, tada se najviše založio UNDP na području općine Maglaj. Tada je rađeno, svi su stigli u pomoć, ali sad u posljednje vrijeme rade također obnovu i sanaciju porušenih kuća da li u klizištu ili poplavi. Kod njih su kriteriji malo visoki i onda kad vi izađete na teren i prenesete toj porodici koja je izgubila dom, kriterije i dokumente koji su potrebni, to je teško toj osobi da prikupi, prvo iziskuje dosta finansijskih sredstava, drugo radi se o porodicama koje nisu u mogućnosti da to sebi obezbijede. Ja tu nastupam, u principu to znači da ja moram sve za te ljude da odradim, da im pripremim i kad sve to pripremiš, kad plasiraš toj organizaciji, kada oni vide da ste vi dali maksimalno sebe za to, onda i oni doprinesu i nama i više nego što mi na neki način zaslužujemo, jer oni traže aktivne ljude I koordinatore koji će dati sve od sebe na terenu a moram da kažem ja uživam u tome. Ja sam sretan čovjek kad imam mogućnost da pomognem nekome. Tokom svakog jutra kad putujem na posao, u glavi mi je jedina misao kome ću pomoći danas u životu, jer to je moj moto, ja se osjećam sretnim kad znam da sam sposoban i da mogu da pomognem, bilo kome bez obzira na vjersku ili nacionalnu ili bilo koju političku pripadnost. ‘’ – kazao je za ZOS radio Nenad Kršić.
Jedan od najboljih primjera koliko su ljudi na prostorima ex Jugoslavije zaista spremni na suživot pokazuju i situacije poput poplava iz 2014 koje su pogodile region, ili potres koji se protekle godine dogodio u susjednoj Hrvatskoj. Situacije u kojima niko ne ostaje ravnodušan na ljudsku patnju i kada se svako trudi pomoći u okviru svojih
mogućnosti. Poplave u 2014. godine teško su zahvatile i područje općine Maglaj, a Nenad se prisjeća situacija iz tog perioda:
‘’2014.godine kada se desila ta velika elementarna nepogoda na području općine Maglaj, u Maglaj i okolna mjesta pristigli su ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, počev od Makedonije, Srbije, Hrvatske, cijele BiH. Evo počet ću samo od ovog primjera: u Pravoslavnu crkvu u Maglaju došli su ljudi iz Sarajeva došli su iz Mostara, došli su sa
svih strana i po tome se vidi da njima taj nacionalizam ili bilo koja druga stvar ne pravi nikakvu prepreku ni problem. Nije im bitno gdje se radi, šta se radi, bitno je da se pomogne i po tome se vidi da u Maglaju nema te netrpeljivosti i nema tog nacionalizma, i ne samo tada. i prije toga se dešavalo nekih sličnih stvari, gdje su ljudi pomagali jedni drugima. Pogotovo u tom dijelu ja mogu da to okarakterišem kao jedan veliki primjer i pozitivnu stvar koja se desila u Maglaju.‘’
Prema Nenadovim riječima Maglaj je uvijek bio mjesto suživota i tolerancije gdje nije prisutan nacionalizam ili neki oblik provokacija, te ističe:
‘’Nema takvih stvari koje mogu da ukažu da neko nije dobro došao ovdje. Maglaj je grad otvorenog srca, u taj grad su dobro došli svi. Pogledajte samo kad se održavaju ta Studentska ljeta, sad nažalost ova korona je obustavila te aktivnosti, vi i sami znate da tu stižu sa svih krajeva bivše Jugoslavije, takmičari – pjevači bez obzira da li pripadaju
pravoslavnoj, katoličkoj ili bilo kojoj drugoj vjeri, apsolutno to u Maglaju ne postoji, Maglaj je grad otvorenih vrata, otvorenog srca i Maglaj je grad pun života, ljubavi i sreće. ‘’
Nenada smo napustili uz nadu da će moći pomoći svim onima kojima želi, da će biti dovoljno razumijevanja od strane svih onih koji su uključeni u proces pomirenja i suživota na ovim prostorima. Nenad je samo još jedan ”mali” čovjek čija su dijela ”velika” za one koje trebaju njegovu pomoć. Grad Maglaj ostaje sa svim svojim stanovnicima da sanja i bori se za svjetliju budućnost u kojoj je najbitnije da ste čovjek.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID u okviru projekta PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”
