Salem Šehović i fra Mirko Majdandžić: Bogatstvo je u različitosti

Datum:

Različiti ljudi, uvjerenja, žudnja, nade, snovi, bogatstvo su Bosne i Hercegovine, često mlađima znaju reći oni nešto stariji i mudriji. Stoljetna historijska i društvena zbivanja na ovom području uvjetovala su raznovrsne kulturne utjecaje, koji su ostavili duboke tragove u našoj tradiciji. S ponosom možemo reći da upravo u svoj toj različitosti i stoji ljepota i snaga.

Da je zaista tako govori i činjenica, kako su baš na ovim prostorima, franjevci i sufije, stoljećima unazad djelovali zajedno, te su prema mnogim mišljenjima, najvjerniji čuvari duhovnosti ovih prostora, duha Bosne. Više od pet stoljeća bosanski derviši nikada nisu digli ruku na bosanske franjevce, a ni franjevci na derviše. Ono što se može vezati i za jedan i drugi oblik duhovnosti, služenja Bogu, jeste istinska težnja u smislu razvijanja duha tolerancije i zajedništva u ovoj zemlji, a tu tradiciju nastavljaju i danas.

U svetom mjesecu za sve muslimane, ramazanu, Salem Šehović, novinar, derviš, je na iftaru u muzeju i sahat-kuli, u rodnim Vukeljićima pokraj Busovače, ugostio fra Mirka Majdandžića, gvardijana samostana u Fojnici.

„Fratri su dolazili na ove prostore iz potrebe, jer je bilo rudara koji su bili iz zapadnih zemalja, tražili da imaju i duhovnike uz sebe, tako da su fratri ovdje nešto više od 700 godina. To je jedina institucija koja neprekidno od tada živi. Kada govorim o franjevcima, ja ne pričam o sebi nisam ja možda pravi primjer franjevaca koji su ovdje živjeli, ja to samo pokušavam, ali ovdje su bili fratri kroz cijelu historiju Bosne, koji su je znali voljeti i uspijevali uvijek pronaći neko rješenje, pronaći način kako i sa drugačijima i sa različitima i kad je teško i kad je rat i kad je mir i kad je lijepo da se ostane“, kazao je na početku našeg razgovora fra Mirko Majdandžić.

Ovo nije prvi put da fra Mirko prisustvuje iftaru u Vukeljićima, a o prijateljstvu između fratra i derviša za ZOS radio govorio je Salem Šehović:

„Fra Mirka sam upoznao vizuelno prije nekih deset godina na čuvenom mjestu Kaštele na planini Zahor, koja je veza između Fojnice, Kiseljaka i Busovače. Tu se svake godine obilježava godišnjica Ahdname. U posljednje tri do četiri godine smo se bolje upoznali, te prisustvovali jednom skupu u Fojnici gdje smo držali govore, svako iz svoje oblasti, tako da je to prijateljstvo krenulo. Evo već je drugu godinu na iftaru kod mene. Upitamo se za zdravlje nekad telefonom, porukama, nekad ovako uživo. Dok sam živ moje prijateljstvo s fra Mirkom će trajati.“

Odavno je poznata izreka: „Granice su samo u glavama ljudi“, pa smo fra Mirka upitali kada ćemo na ovim prostorima različitost prihvatiti kao bogatstvo, a ne kao granicu.

„Nama treba biti Bog uzor i njegov stav, njegovo viđenje. Ako je On, Svemoguć, ostavio nas ovdje da živimo ovakvi kakvi danas jesmo, da nas ima raznih vrsta, nemam ja pravo tražiti drugačije, nemam ja pravo ni poželjeti da nema onih drugih, jer kad Bogu ne smetamo mi kao različiti, to bismo odmah trebali prihvatiti kao jednu ljepotu. Razlika ne bi smjela biti problem, da ljudi jedni s drugima žive, druže se, čine jedni drugima dobro. Mislim da nas je Bog stvorio da se takmičimo u dobroti i zato nas je i stvorio različite.“

Mjesec april ove godine značajan je za sve vjerske zajednice na ovim prostorima. Osim muslimana u ovom mjesecu poste i pravoslavci i katolici, no može li nas svjestan post vratiti pravim ljudskim vrijednostima pojasnio je za ZOS radio fra Mirko.

„Post kod svih nas nije estetika, nije aerobik ili da dotjeraš liniju, post je nešto drugo. Mislim da je jednak kod svih vjerskih zajednica, da učiniš neku žrtvu, da kažeš Bože hvala ti i da to učiniš Bogu u čast. Post je vjerojatno uveden i iz zdravstvenih razloga, da čovjek sačuva zdravlje, ali lakše ćeš to provest u djelo ako to znaš da je Božja zapovijed. Čovjek posti da može sebe kontrolirat i to je važno. Kada bismo to preveli u svakodnevni život, bilo bi hajde da ja sebe držim pod kontrolom, da taj post ramazana ili korizme prenesem u svakodnevni život, pa da sebe držim pod kontrolom, da ti ne želim zlo bez obzira kako se zoveš, kako se moliš, niti kako ćeš se obući, ne želim ti nikakvo zlo, i da se uzdržim od svega onoga što bi moglo tebi naškodit i sve je riješeno. Mislim da smo tada riješili sve naše probleme i u Bosni i u svijetu. Mislim da je lahko postiti od kruha, ali je teško postiti od zlobe i zavisti prema drugom čovjeku. Ti postovi su teški, ali bismo ih morali malo naučiti.“

Derviš Salem je iz Vukeljića poslao poruku i svim mladim osobama.

„Mladima bih poručio da se obrazuju, školuju se i da niko ne može manipulisati s njima, ni političar, ni vjerski lider, da drugačije misle nego što to Božija knjiga nam nalaže. Ono što fra Mirko kaže uzmi od katolika-Hrvata ono što je dobro i primjeni, uzmi od Srba, Rusa, Amerikanaca, od čovjeka, seljaka, od siromaha, samo uzmi neku pouku.“

 

“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.

Autor: Aldina Zaimović

Povezani postovi
Related

Šest dana uoči izbora počinje isplata još jedne pomoći, ova je 1.000 KM

Šest dana uoči Općih izbora član Predsjedništva Bosne i...

UIO BiH: Oduzet duhan u vrijednosti 65.100 KM, pronađeno i oružje

Ovlašteni službenici Uprave za indirektno oporezivanje u operativnoj akciji...

Dodik: Za 30 godina vidim RS kao nezavisnu državu, ponosan sam na saradnju sa Putinom

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik izjavio je da...

Podaci UIOBiH za ovu godinu: Uvezli smo čak 52,3 miliona kilograma mesa

Domaći farmeri već dugo upozoravaju da im je od...