Sve je više parova u Bosni i Hercegovini koji vode borbu sa sterilitetom. Statistike pokazuju da svaki 15. par ima problema da prirodnim putem ostvari potomstvo. Stoga, jedna od opcija je biomedicinski potpomognuta oplodnja.
Izjava, nalazi ljekara, utvrđivanje uzroka neplodnosti…
U Federaciji BiH postupak biomedicinski potpomognute oplodnje (BMPO) od 1. januara 2023. godine prešao je u nadležnost Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, a finansira se iz budžeta FBiH. Na raspolaganju je 10 miliona KM. Do sada je bio u ingerenciji kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja.
U Zavodu smo zatražili pojašenjenje na koji način par može ostvariti pravo da im Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja plati biomedicinski potpomognutu oplodnju. Koje uvjete mora ispuniti, koliko to košta novaca po pacijentu…
– Pravo na biomedicinski potpomognutu oplodnju (BMPO) iz sredstava budžeta Federacije, na osnovu odluke Vlade Federacije BiH imaju punoljetni i poslovno sposobni žena i muškarac koji su u braku, odnosno, vanbračnoj zajednici. Koji su u dobi koja omogućava obavljanje roditeljskih dužnosti, podizanje, odgoj i osposobljavanje djeteta za samostalan život – navode iz Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja.
Dodaju kako moraju ispuniti određene uvjete.
– Potrebna je izjava da par nema djece. Zatim, nalazi doktora medicine specijaliste ginekologije i akušerstva kojim se potvrđuje da su provedeni postupci utvrđivanja uzorka neplodnosti ili smanjenja plodnosti u skladu sa smjernicama za liječenje neplodnosti. Da postoje indikacije za BMPO u skladu sa smjernicama.
Da su iscrpljene sve druge mogućnosti liječenja neplodnosti. Ili kada hirurška, medikamentozna ili kombinirana terapija nije moguća ili nije uspješna, a u skladu sa smjernicama i uz odgovarajuću dokumentaciju koja to dokazuje – navode iz Zavoda.
Da je žena u dobi do navršene 42. godine, postoje i izuzeci
Dodaju kako je potrebno da je provedeno liječenje parova, da su partneri informirani o BMPO. Zatim, da je obavljeno testiranje u partnerskoj donaciji u skladu sa smjernicama i to anti-HIV-1, anti-HIV-2, HbsgAg i anti-HBc (antitijela na hepatitis C) i sifilis – specifični ili nespecifični treponema test – laboratorijski nalaz.
– Da je žena u dobi do navršene 42. godine života (kopija lične karte) i izjava para o odabiru ovlaštene ugovorne zdravstvene ustanove za obavljanje BMPO. Na prijedlog stručnog konzilija zdravstvene ustanove u kojoj se liječi bračni par, odnosno, vanbračni drugovi, a iz opravdanih zdravstvenih razloga, može se dati saglasnost na BMPO i ženi nakon navršene 42. godine života.
Upitali smo koliko ovaj postupak košta po osobi.
– S obzirom na to da se radi o većem broju postupaka za BMPO koji su sa medicinskog aspekta različiti, ne postoji “cijena po osobi” nego je u skladu sa Pravilnikom sačinjen cjenovnik i šifranik za pojedinačne postupke (intrauterina inseminacija), vantjelesna oplodnja, itracitoplazmatska mikroinjekcija spermija, pohranjivanje spolnih ćelija, spolnih tkiva i embrija za koje se nakon dostavljenog zahtjeva i dokumentacije radi evaluacija dokumentacije i izdaje saglasnost za određeni postupak – navode iz Zavoda.
Dodaju kako je nemoguće odgovoriti na naše pitanje “da li pacijentica dobija novac za BMPO ili se uplaćuje klinikama gdje se ovaj postupak radi”.
Usluge se fakturišu Zavodu
– Usluge za BMPO koje izvrše ugovorne zdravstvene ustanove po osnovu izdate saglasnosti koje imaju zaključene ugovore, fakturišu Zavodu u skladu sa utvrđenim cjenovnikom i šifrarnikom, a izuzetno u skladu sa Pravilnikom obavlja se finansiranje / sufinansiranje lijekova za stimulaciju ovulacije koji se koriste u provođenju postupka za koji je izdata saglasnost.
Ranije je Faktor pisao kako bračni, odnosno, vanbračni parovi imaju pravo izbora ovlaštene ugovorne zdravstvene ustanove za obavljanje BMPO, a prema listi ovlaštenih ugovornih zdravstvenih ustanova koja se objavljuju na internet stranici Zavoda.
Pravo na liječenje putem BMPO na teret sredstava budžeta Federacije, u pravilu, ima žena do navršene 42. godine života, koja je u braku, odnosno vanbračnoj zajednici, i to tri pokušaja intrauterine inseminacije, u skladu sa medicinskim indikacijama i smjernicama za liječenje.
Prvi pokušaj se finansira u iznosu od 100 posto cijene utvrđene u Tarifi zdravstvenih usluga, drugi i treći pokušaj se finansira u iznosu od 50 posto utvrđene cijene.
Zatim, pet pokušaja vantjelesne oplodnje, i to prvi pokušaj se finansira u iznosu od 100 posto cijene utvrđene u Tarifi zdravstvenih usluga. Svaki naredni pokušaj finansira se u iznosu od 50 posto cijene utvrđene u Tarifi zdravstvenih usluga…
Izvor: Faktor
